Preveo za Žurnal: M. M. Milojević
Piše: Havijer Blas
Kartel će na kraju morati da prihvati niže cene sirove nafte
Nakon što su u junu odustali od ostvarenja cilja da cena sirove nafte bude 100 dolara po barelu, OPEK Plus se suočio sa novim izazovima. Tržište je sve više ispitivalo koliko niske cene može da podnese. Ukratko: mogu li Saudijska Arabija, Rusija i njihove kolega da odbrane najnižu cenu od oko sedamdeset pet dolara? Mogu nekoliko nedelja, ili možda dva ili tri meseca. Ali očuvanje ovog praga posle kraja 2024. te tokom naredne godine biće sve tegobnije – i zaista, toliko teško da će kartel morati da dopusti da cene sirove nafte dodatno padnu tokom 2025. godine.
Nova donja granica cene nafte
Nafta tipa brent koketira sa, nominalno, cenom od sedamdeset pet dolara po barelu dok tržište ispituje koliko niske cene može da prihvati kartel OPEK Plus
Prvo, ponešto o pozadini zbivanja. Polovinom godine, članice OPEK Plus saglasile su se oko složenog dogovora prema kojem bi počev od oktobra na tržištu postalo dostupnu više nafte. Iako je dogovor obuhvatao tipičnu izlaznu klauzulu – „ova mesečna povećanja mogu biti zaustavljena ili poništena zavisno od tržišnih uslova“ – trgovci su razumeli poruku: veće količine nafte znače niže cene, i cena barela je smesta pala.
Prema planu koji je blok država objavio, proizvodnja OPEK-a Plus će biti više od petsto hiljada barela viša do decembra nego što je sada, i oko 1,8 milion barela viša do polovine 2025. godine. To je dosta nafte.
Zvaničnici OPEK Plus nisu uznemireni, optužujući za reakciju tržišta sve do sebe samih. Saudijski ministar energetike princ Abdulaziz bin Salman saopštio je izveštačima četiri dana pošto je postignut dogovor da je sve u redu. „Ljudi me pitaju preko telefona: ‘Da li ste opušteni?’ Odgovaram: ‘Zašto da ne? Znam da smo uradili najbolji posao“, kaže. „Dopustite da protekne dan ili dva i stvari će se smiriti“.
Više od šezdeset dana od kada je dogovor proklamovan, stvari su se zaista smirile – samo ne na način na koji se ministar nadao. U ponedeljak, u potezu koji je pojačan krahom globalnog tržišta izazvanog prodajom miliona barela vrednih finansijskih derivata povezanih sa naftom, dizelom i benzinom, nafta tipa brent pala je na 75,05 dolara po barelu, što je bila najniža cena još od početka januara i 10 odsto niže od najčešće cene kojom se trgovalo pre sastanka OPEK Plus. Saudijci i njihovi saveznici dovedeni su u neugodnu poziciju.
Ne vidim potencijal za još mnogo pada – za sada. Što se tiče [finansijskih] derivata, špekulanti su skoro poništili svoje optimistične opklade, umanjujući potencijal za dodatnu prodaju. Na tržištu fizičkih dobara, gde stvarni bareli prelaze iz ruke u ruku, ravnoteža ponude i potražnje ostaje jedra.
Globalni apetit nastavlja da krepko raste, uprkos slaboj potrošnji u Kini. Probleme u azijskom gigantu nadoknađuje velika potražnja u Americi. Ukupna potrošnja nafte u SAD popela se na 20,8 miliona barela dnevno u maju, što je najviša potrošnja tokom ovog meseca. Čak i u Evropi, potražnja za naftom držala se relativno dobro pošto je opala prodaja električnih automobila. Indija je takođe posvedočila robusnu potrošnju, što je sve pomoglo da se nadoknadi slabost potrošnje u Kini.
Kada se sve sabere , ove godine svet će trošiti najmanje milion barela nafte dnevno više nego 2023. godine – ukoliko ne i preko toga – u rangu sa prosečnom godinom u poslednjih nekoliko decenija. Uprkos upozorenjima kritičara, svetska potražnja za naftom nije se strmoglavila; jedino je rast potrošnje postao nešto umereniji.
Marže prerađivača koje su se naglo smanjile u junu i julu, su se donekle oporavile poslednjih dana. Iako je potražnja za dizelom, gorivom koje je u većoj meri povezano za proizvodnim sektorom, slaba, potrošnja uslužno orijentisanih goriva uključujući benzin i avionsko gorivo je veća. Potražnja petrohemijskih proizvoda je takođe robusna.
Havijer Blas: Može li potražnja za naftom da odoli cijeni od sto dolara do barelu?
Ponuda je veći problem za OPEK Plus. Proizvodnja država koje nisu članice OPEK-a brzo raste, predvođena Amerikama. Ovde, dodatno crpljenje iz SAD, Kanade, Brazila i Gvajane je dovoljno da zadovolji rast globalne potrošnje nafte. Povrh toga, proizvodnja unutar samog kartela je veća nego što bi trebalo da bude. Nisu u pitanju stalne varalice u OPEK-u kao što su Rusija, Irak i Kazahstan, koje crpe više nafte nego što im dopuštaju samonametnuta ograničenja, već takođe i dodatna nafta iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Irana i Venecuele.
Ali tržište fizičkim proizvodima neće još dugo ostati zdravo. Kako se približava kraj leta na severnoj hemisferi, potražnja za naftom će zabeležiti sezonski pad. Skoro u isto vreme, OPEK-a Plus planira da otpočne dodavanje dodatnih barela na tržište od oktobra. To će dovesti fizičko tržište u stanje preterane snabdevenosti, ugrožavajući nivo cena od sedamdeset pet dolara po barelu. OPEK Plus mogao bi da brani ovu cenu odlaganjem skoka proizvodnje – ali to ne bi bilo ništa drugo nego priznanje poraza.
Povrh toga, koliko bi još kartel mogao da odlaže pad cena? Prva polovina 2025. godine deluje izazovna za OPEK Plus, čak i ukoliko rast potražnje za naftom ostane robustan. Ukoliko ne prihvati niže cene neće biti u prilici da uopšte poveća proizvodnju. I možda će morati da je dodatno smanji, nešto što teško mogu da predvidim. Linija fronta od sedamdeset pet dolara možda se nešto održi ali ne naročito dugo.
OPEK Plus je žrtva svog sopstvenog uspeha. Držali su cene sirove nafte previše visokim isuviše dugo, sprečavajući usporavanje inflacije na svetskom nivou i obaranje referentnih kamatnih stopa, dok su time subvencionisali svoje teksaške arhineprijatelje. Cilj od sto dolara po barelu sada je samo daleka uspomena, i preostaje da se vidi koliko nisko cena nafte može da padne.
