Planeta svakim danom postaje sve vrelija, ali ne možemo da utolimo svoju žeđ za sirovom naftom

U doba klimatske krize, svet troši više sirove nafte nego ikad. Da li je potrošnja nafte dosegla vrhunac? Još uvek ne. Možda će se to desiti jednog dana, možda taj dan nastupi u doglednoj budućnosti, negde oko 2030. godine. Ali sada, međutim, globalnu ekonomiju i dalje pokreće nafta.
Proći će neko vreme pre nego što vlade potvrde podatke, ali svaki dostupni podatak upućuje u istom pravcu: u prethodnih nekoliko nedelja, globalna potražnja za naftom premašila je mesečni vrhunac iz 2019, odnosno iz vremena pre pandemije Kovida-19.
Izraženo u barelima po danu, novi rekord globalne potrošnje nafte ukupno iznosi oko 102,5 miliona, i verovatno je dosegnut poslednjih nedelja jula te je preskočio 102,3 miliona iz avgusta 2019. godine. Probajmo da dočaramo ove brojeve: trošimo toliko sirove nafte da bismo mogli da popunimo 6.500 olimpijskih bazena svakog dana. Više od trećine tih plivačkih bazena bilo bi potrebno da ugasi žeđ dve zemlje: SAD i Kine.
Potrošnja još nije dosegla vrhunac
U vreme klimatske krize, svet nikada nije trošio više sirove nafte nego što sada čini, oporavljajući se od pada tokom pandemije Kovida-19.
To nije neočekivano. Međunarodna agencija za energiju (International Energy Agency) koja prikuplja podatke o snabdevanju i potrošnji, predvidela je ovo pre više meseci. Bilo je samo pitanje vremena, pošto potražnja za naftom skače tokom leta na severnoj hemisferi, kada milioni evropskih i američkih porodica pohrli na pumpe po benzin i kada skoči potrošnja goriva za avione kojima lete na odmor. Ukupna cena naftnih derivata, kao što je benzin, takođe raste.
Moramo priznati da je novi rekord tražnje jedan nesiguran podatak. Statistika globalne potrošnje nafte redovno se revidira, i konačni brojevi nisu uklesani u kamenu sve do naredne godine, ili možda i do 2025. Margina greške je relativno široka, verovatno milion barela dnevno. Ali iskustvo upućuje da se brojka uglavnom revidira naviše, retko naniže.
Za sada, imamo samo parcijalne brojeve za maj i jun, i nagoveštaje podataka za jul. Ekstrapoliranje na osnovu podataka iz ranijih godina, svežih informacija, uključujući gužve u saobraćaju u realnom vremenu i globalni vazduhoplovni saobraćaj, upućuju da je globalna potražnja za naftom preskočila rekorde iz vremena pre Kovida ovih dana, čak i kada se u obzir uzme margina greške.
Raspolažemo mnogo boljim podacima za period između januara i aprila ove godine. Globalna potražnja prosečno je bila 100,8 miliona barela dnevno tokom prva četiri meseca 2023. godine, iznad istog perioda 2019, kada je prosek iznosio 99,9 miliona barela, prema mojim proračunima zasnovanim na podacima Međunarodne agencije za energiju.
Jače i više
Ironično, benzin, gorivo koje je prvo trebalo da pretrpi štetu zbog povećane upotrebe električnih vozila, igra vodeću ulogu u porastu potražnje. Svega pre nekoliko meseci, široko rasprostranjena mudrost je upućivala da je 2019. godina bila godina u kojoj je potrošnja benzina prošla svoj vrhunac. Sada, sve više izgleda da će se potražnja za benzinom – barem – izjednačiti sa prepandemijskim rekordom.
Tri faktora doprinose rastu potražnje za benzinom: uprkos bumu električnih automobila, apsolutni broj vozila čiji motori rade na benzin i dalje raste; korisnici duže koriste svoja stara vozila, odlažujući zamenu novijim i energetski efikasnijim modelima; a u Evropi, vozači su zamenili svoje automobile na dizel benzincima, što je dovelo do neočekivanog rasta broja potonjih vozila. Međunarodna agencija za energiju nazvala je nedavni skok potrošnje benzina „labudovom pesmom” – možda je to tako, ali čitulja za ovo gorivo već je ranije ispisivana više puta.
Bez obzira u kom se pravcu bude kretala proizvodnja automobila, ono što je jasno jeste da će u skladu sa postojećim trendovima, globalna potražnja za naftom rasti između 3 i 4 procenta godišnje narednih pet godina, pre nego što se ustali na visokoj vrednosti. Za sada, nema naznaka da će se potrošnja strmoglaviti u dogledno vreme.
Voleo bih da grešim, ali za sada nema šanse da će svet smanjiti potrošnju nafte pre 2030, ni blizu onoliko koliko je potrebno da bi se postigla karbonska neutralnost. I to je razlog zašto mnoge zapadne vlade, dok u javnosti propovedaju zelenu politiku, privatno govore rukovodiocima naftnih kompanija da nastave da investiraju u povećanje proizvodnje.
Za Žurnal (zurnal.me) preveo Miloš Milojević


