Nadajmo se da terapija protiv boljke neće ubiti pacijenta

Može li globalna ekonomija da odoli ceni nafte od sto dolara po barelu iduće godine? Zato što trocifrena cena neće samo značiti povećanu cenu energije – već će takođe ubaciti jačanje dolara u turbobrzinu. Kombinacija skupih barela i razuzdanih zelenih novčanica može da pretvori sirovu naftu u rušilačku snagu 2024. godine; onu koja će održati inflaciju na toliko visokom nivou da uništi rast ekonomija širom sveta.
Što više raste cena nafte, skuplji će biti dolar, što stvara zlokobnu petlju koja jača samu sebe. Što se duže produžuje ovaj ciklus, to će biti bolniji.
Veza između nafte i dolara je američka inflacija. Kako raste američka maloprodajna cena benzina i dizela, to može da pojača domaće, američke, inflatorne pritiske u drugim sektorima, i tako uveri Federalne rezerve da nastave da drže kamatne stope na visokom nivou – ili čak da ih povećavaju – tokom dužeg vremenskog perioda.
Svetski naftni centralni bankar, saudijski ministar energetike, princ Abdulaziz bin Salman, i dolarski centralni bankar Džerom Pauel koji je na čelu Federalnih rezervi rade, u izvesnom smislu, ruku pod ruku. Rezultat bi mogao da bude usporenje rasta potražnje nafte 2024. godine.

Japan je možda najbolji primer ovog naftno monetarnog koktela. Jen lebdi oko najnižeg kursa prema dolaru u poslednjih skoro trideset pet godina, čime su derivati nafte postali izvestan luksuz. Prošlog meseca, japanska vlada bila je prinuđena da produži subvencije za gorivo do kraja godine nakon što je maloprodajna cena benzina skočila na rekordnih 186,5 jena (1,24 dolara) po litru, čime je preskočena najviša vrednost iz 2008. godine.
Za sada, zemlje koje su najteže pogođene toksičnom mešavinom visoke cene nafte i velike snage dolara nisu globalni centri koji određuju rast tražnje. Umesto Kine i Brazila, pre bi trebalo razmišljati o Keniji i Argentini. Ipak, iako na marginama, one su važne.
Trgovci naftom sada kažu da su vrlo slabi znaci da je globalna tražnja pretrpela teži udar. Istina, potrošnja nafte je utanjila u Zapadnoj Africi, ali najjači razlog jeste ukidanje subvencija u Nigeriji. Drugde, potražnja stoji prilično dobro.
Ali ukoliko cene ostanu blizu sadašnjeg nivoa, premor će se osetiti i u svetskim motorima snažne tražnje, posebnu u Indiji. Pošto rupija gubi vrednost u odnosu na dolar, Nju Delhi uviđa da, u lokalnoj valuti, nafta sada košta više nego kada je dosegla cenu od 150 dolara po barelu na međunarodnom tržištu 2008. godine.
Indija je već saopštila državama izvoznicima nafte da su cene previše visoke, rekao je sekretar za naftu Pankadž Džain (Pankaj Jain). „Visoke cene vode uništenju tražnje“, prokomentarisao je.

Drugi još uvek nedovoljno prepoznati problem za tržišta u razvoju poput Indije i Kine: koristi od njihove naftne politike nesvrstavanja bliži se kraju. Tokom većeg dela 2022. i početkom 2023, Nju Delhi i Peking su imali pristup jeftinijoj sirovoj nafti koju su kupovali uz znatno sniženje cene od Irana, Venecuele i posebno od Rusije. Odbijajući da se opredele u vezi sa ratom u Ukrajini, Indija i Kina su ostvarile ekonomsku korist. Od tada, međutim, popust koji su davali Teheran, Karakas i Moskva se znatno snizio. Najpoznatiji tip ruske sirove nafta Ural, na primer, prodavala se u jednom trenutku početkom 2023. za blizu 40 dolara po barelu izpod cene sirove nafte brent, koja je globalni cenovni reper. Sada se ural prodaje po jedva 10 dolara nižoj ceni.
Pošto je postpandemijski rast globalne potrošnje izgubio početni zamajc, Međunarodna agencija za energiju (IEA) predvidela je da će svetska potražnja za naftom usporiti u 2024. godine, i da će se povećati milion barela dnevno, što je umanjenje rasta od 2,2 miliona barela dnevno 2023. godine.
Očekivani povećanje rasta potražnje nafte naredne godine je bez obzira na sve u okvirima istorijskog proseka za prepandemijsko vreme.
Ukoliko potražnja poraste za milion barela dnevno, kao što IAE sada predviđa, saudijski princ Abdulaziz će ostati na komandnom položaju tržišta naftom. Povećanje će biti sasvim dovoljno da apsorbuje dodatno crpljenje u zemljama poput Brazila, Kanade, Gijane i SAD 2024, uz zemlje OPEK plus koje iščekuju da povećaju svoju proizvodnju, posebno Ujedinjeni Arapski Emirati i, možda, Irak. Ali bilo kakvo dalje usporenje rasta tražnje bi dovelo do preplavljenosti tržišta što bi prinudilo Rijad da drži jednostrano smanjenje proizvodnje duže nego što se očekuje ili da se suoči sa nižim cenama.
Na tržištu prirodnih dobara, visoke cene su lek za visoke cene. Saudijska Arabije i Federalne rezerve dali su svetskoj ekonomiji dovoljno leka da leči ovu boljku. No, u procesu terapije, moglo bi se desiti da ubiju pacijenta. Nužan je oprez.
Preveo: M. M. Milojević
