Piše: Aleksandar Živković
Još jedan utorak, što bi rekao Đorđe Balašević. Znači, vrijeme je za Lovca na zmajeve, koji će sve do podgoričkih izbora loviti jednu glavu – pogodite čiju?
Ima nešto u novinarstvu što ga vodi u subjektivnost. I to ne mora da bude rđavo. Mladi Željko Ivanović bio je, ko se toga još sjeća, objektivan novinar, nemalog dara i sa stavom. Kao svi iz njegove generacije želio je da postane Tijanić. I što kažu, pazi da ti se želje ne ostvare. Po nekoj liniji novinarske sudbine – što se po uticaju na političke moćnike više približavao Tijaniću, to se stilski sve više zapetljavao, uočavanja i poređenja su mu postajala sve plića, pero se zatupilo u lovačkom zanosu…
Šta i ko sve piše po Crnoj Gori, daleko od toga da je Ivanović najgori. Ali dovoljno je loš da umisli kako mu je misija da zemlji oktroiše vladara. Vele Tviter mislioci koga su Vijesti protežirale, nije dobro prošao. I čude se predsjedniku Milatoviću što se spuštava na to uže.
Programa tu nikakvog nema, osim da nećemo Spajićev. Možda bi ga prihvatili (program), ali ne mogu da smisle čovjeka. Od juče. A kad te ne podnosim, od juče, mada sam sumnjao u tebe davno, ta sumnja mi se sad ne važi, potrebna mi je neka ideologija da te etiketiram.
I tu nastupaju Vijesti kao platforma, prividno šira od Željka Ivanovića. Mi se borimo protiv populizma, to je tako fensi, korisno i za nas, a i za svjetski poredak.
No, rekoh, Vijesti su samo prividno šire od Ivanovića. Kada se razgrne ta ideologija navodnog liberalizma (oni su liberali koliko su DPS-ovci socijalisti), ostaje lov na zmajeve kao dvorska zabava i igra za glasače, u isto vrijeme. Dvorska zabava (zavjera) biće uspješnija što se više glasača upeca. I tako do nekog novog izbornog kruga.
