Prepjevao i uredio: Elis Bektaš
Pričest
odveli su mojih sedam godina
da se prvi put pričeste
glas iz drvene kutije mi naredi
priznaj šta si griješio
a griješio sam mnogo i premnogo
oprhvan strahom i tugom
što sam iznevjerio majku
zaboravih sve svoje grijehe
osim onog najstrašnijeg
psovao sam boga
izađoh iz drvene kutije
noseći u naručju zadatak za pokoru
mislio sam da me isus zadirkuje
dok mi je govorio opsuj boga
opsuj boga opsuj boga
onda mi njegova mati blago reče
opsuj ali tiho da te ne čuju
i ja sam opsovao tako tiho
da su sveci okrenuli glave
a tama se povukla ka oltaru
pred crkvom su me čekali golubovi
a jedan posve bijel mi reče
da me unutra nisi opsovao
kako bi znao da sam ja
onaj koji jesam i koji te voli
Ruka u Lisabonu
konobaru sam rekao da vino ne želim mlako
niti prehladno već ohlađeno kako treba
na temperaturu duše žene koja se moli
konobarova ruka digla se da salutira
pa se kao i lisabon zaustavila na pola puta
konobar je mlad i tek je odslužio vojsku
i još uvijek zna da treba poštovati red
Fotografija
na slici ti
prav kao katarka
oko tebe slika
kao jedro razvijena
sjećanje i zaborav smjenjuju se
u ulogama vjetra i valova
odlučno
ka ništavilu brodimo
Djevojci iz Sintre
ne kazuj prostacima
ono što ćutiš
djevojko iz sintre
njima su riječi
kao bolesti mrske
ne idi s prostacima
u crkve i parkove
djevojko iz sintre
jer oni ljube
zidove i ograde
ne vjeruj prostacima
kad ti se udvaraju
djevojko iz sintre
to oni hule
na bogove svoje
Kameleon
vindiani je fabio
iz angole donio
kameleona na dar
on je padobranski narednik
ima šarenu uniformu
a iznutra je takođe gmaz
kada je opet poslat u angolu
zajedljivo se šaleći
rekoh joj da s kameleonom nije sama
da je podsjeća na mužića
koji palaca jezikom na vojnike
dok ja svojim njene mušice lovim
vindiana mi reče ludice
ovu sam živuljku tražila
da me podsjeća na tebe i na boga
moj je fabio suviše dobar i glup
a koji bi kameleon iskakao
iz ispravnog aviona
Buljina
sovoliko sjećanje u potrazi za plijenom
ukrug okreće glavu
ono lovi noću
tamo gdje ga ne mogu slijediti
u neprohodnom guštaru želja
nahranjeno se vraća
da bulji u mene
kao da smo pravosnažno
jedno na drugo osuđeni
ali taj zvuk
taj lepet krila
kad tuđa sjećanja lete u lov
zar mislite da postoji
išta nepodnošljivije
a čovječnije
Pjesma nad pjesmama
rekao bih
da cijedim ljubav iz tebe
kao vino iz grozda
ali taj je iskaz
odvratno neuvjerljiv
jer nikad nisam cijedio grozdove
zato ću reći
da cijedim tvoju ljubav
kao bubuljicu
onu bolnu što se zakoti
tamo gdje je koža
zadebljala
Mačor
na kafanskoj stolici
spava mačor
četiri noge
u istom pravcu opružio
moj je svijet mačor
na kafanskoj stolici usnuo
četiri mu strane
u pravcu moje smrti opružene
Magdalena
ljubiti portugalske žene
i ljubiti magdalenu iz sintre
posve je različita stvar
magdalena zahtijeva poljupce
i gore i dole
a zauzvrat nudi mirise riječi
od kojih je stvoren portugal
voćnjak more i kraj
Job u Portu
mjesec me oslijepio
i otplovio
vjetar me zarazio sumnjom
i nestao sa svitanjem
oblak mi spržio dlanove
i rastočio se na obzoru
magdalena mi počupala pera
i otrčala mužu
samo je vino uvijek tu
da mi vida rane i da me liječi
Prepreka na putu
oponašajući materiju
iza brda se išunjao mjesec
ljut je na sebe
uvijek zvjera unaokolo
nije na vrijeme ugledao grad
pa ugazio u njega
da ide prljav
gadiće se oblacima
da skine obuću
izranjaviće stopala po kamenjaru
da opere stopala u rijeci
okasniće zori
zato samo tiho opsova
onom ko je ovdje istresao grad
i ode dalje
oponašajući materiju
Ikaro Geriero Kardoso, Porto 1928 – Lisabon 1970
Portugalski pjesnik koji zbog tihog otpora Salazarovom režimu nije ostavio dubljeg traga na literarnoj sceni, jer se nijedan izdavač u Portugalu nije usuđivao da mu objavi rukopise. Povremeno se javljao u književnoj periodici u Španiji, Francuskoj i Brazilu.
