Piše: Oliver Janković
U odnosu na planiran dvocifren broj medalja, Srbija je sa 5 odličja došla do kraja Igara ispod polovine od očekivanog. I taj učinak što se tiče ukupnog broja odličja je definitivno loš, puno lošiji u odnosu na Rio 2016 i Tokio 2021. Ali o tome ćemo pisati još ovih dana. Međutim, prvi kriterijum na zvaničnoj olimpijskoj listi medalja nije ukupan broj koji osvaja neka zemlja, nego broj zlatnih, pa potom srebrnih…itd odličja. Zato je u Tokiju, primjera radi, Hrvatska sa 8 medalja bila ispred Srbije koja je imala 9, jer su Hrvati imali 3 -3 -2 a Srbi 3 -1 – 5….
Hrvati su i ovdje osvojili 7 medalja, ali pred vaterpolo finale ulaze sa „samo“ dva zlata, i treba im to treće kako bi ponovili uspjeh sa proteklih igara i ostali, kao sve do sada, najuspešnija država bivše SFRJ na svim pojedinačnim igrama od 1992 do danas. To bi ih zlato zadržalo oko 25. mjesta koje su zaradili u Japanu. Naravno, i ovaj put su daleko od svog istorijskog podviga iz Rija (10 medalja – 5 zlatnih)…
Slovenci će, sve su prilike, Igre u Parizu završiti sa 2 zlata, što je jedno manje od njihovog rekorda iz Tokija (tada su i oni imali tri zlatna odličja)….
Ostale zemlje bivše „Juge“ su daleko ispod ovih dometa… Ali, ako se vratimo bilansu Srbije, sjutrašnji duel „delfina“ sa „barakudama“ osim međusobnog rivaliteta Hrvata i Srba, samoj Srbiji donosi mogućnost da sa tri zlata bukvalno ponovi sopstveni olimpijski rekord i ostvari bolji plasman na konačnoj tabeli (takav je ovaj put raspored kod drugih država) nego što je to bio slučaj na svim prethodnim igrama od kad se Srbija samostalno takmiči.
Eto, posljednji dan Olimpijskih igara je takmičarski „živ“ i odlučuje o puno toga. Prvo, ko će biti najuspješnija bivša jugoslovenska država na Igrama (do sada su to bili Hrvati), i drugo – da li će Srbija ostvariti prosječan uspjeh u odnosu na očekivanja i prethodna olimpijska dostignuća, ili će izjednačiti svoj najbolji olimpijski domet.
Opet, po ko zna koji put, olimpijska čast i ponos Srbije su u rukama delfina.
