Piše: Aleksandar Živković
Nema ništa loše u zahtevu EU da se srede, kada do sada to nije bilo moguće, birački spiskovi. Obradovalo bi to, recimo, i gospodu šavničku.
No, ne bismo bili „kaliježni“ (v. Rečnik Njegoševog jezika akademika Stevanovića), kada bi izostavili pitanje: šta si Skupštino i administracijo crnogorska učinila do sada na „implementiranju“ uobičajenih pravila podele vlasti i demokratskog života?
Naravno, dobro je što je usvojen set evropskih zakona i upućen Briselu.
Nije dobro, što se i tamo i ovamo, sumnja u kapacitet crnogorskih javnih službi da zakonsko slovo pretoče u praksu.
Tu je Spajićev kabinet na većem iskušenju, nego što je to bilo do sada. A posle IBRA sledi i rekonstrukcija vlade. Ona bi trebalo da bude, koliko je to u politici moguće, zasnovana na čvrstom dogovoru oko odlučnog sprovođenja reformskog paketa.
Eto, birački spisak u Šavniku bio bi dobar početak.
Još jedan bitan element politike Spajićeve rekonstruisane vlade, treba da bude i njeno veće medijsko prisustvo. Koštuničin slučaj u Srbiji je pokazao da komuniciranje sa biračima putem, ma i najbolje sročenih, saopštenja, ne donosi rezultat. Premijer i ministri, ne treba da zaokupe ceo medijski prostor, koji je sada, hvala Bogu, u Crnoj Gori pluralan, ali ne može i ne treba da vlada deluje poluilegalno.
Neki ministri su maksimalno kompenzovali preovlađujuću medijsku inertnost, da istaknem ministra Mujovića, drugi bi trebalo da shvate da im je i komuniciranje sa javnošću deo posla.
Ovaj medijski preduslov za što uspešniju reformu javnih službi, samo je deo „kolača“ koji će zapasti rekonstruisanoj vladi. Druge obaveze zahtevaju maksimalnu kolegijalnost partija parlamentarne većine, praćenje društvenih potreba i pokrivanje punog spektra ekonomsko-socijalnih, ali i političkih tema.
Tek tako IBAR može da potekne i nizvodno.
