Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Ovih dana svjedoci smo nove diobe ćelija na crnogorskoj političkoj sceni. U slučaju o kome sad pišem radi se o odumiranju ćelije jednog duhovnog virusa zvanog „CPC“. Grupacija ozvaničena u policijskoj stanici 2000 -te, a osmišljena u DB kuloarima neuspješno glumi Crkvu, evo već tri decenije, i sada prisustujemo njenom raspadu. Od raščinjenog i „prokletstvu predatog“ Miraša Dedeća, odvojio se „samozvani“ Bojan Bojović, alijas Boris.
Čuveni prošlogodišnji telefonski dijalog ove dvojice uveselio je ovdašnji auditorijum željan sprdnje i podsmjeha, a sada je Miraš reagovao na cirkus koji je Bojović izveo sa tobožnjim popom iz Rumunije.
Opet, Bojoviću se ne može odreći trud da bolje glumi popa od raspopa Miraša. Skuplja, navodno, hrišćanske dragocjenosti, šalje poruke pomirenja prema Dedeiću…. ali ne pomaže. Miraš, kao stari administrativac kaže da ne može sa njim da služi niti saslužuje, kada mu je lično on dao „zabranu sveštenosluženja“. Dedeić dakle Bojoviću zabranio da služi!
Možete misliti. A Dedeiću isto tako zabranili da služi, nosi mantiju i daje blagoslove – glavom i bradom: vaseljenski patrijarh i tamošnji Sinod. Pa kako sad da u bilo kom od njih dvojice vidimo popa ili vladiku. Nikako. Što bi rekao naš narod, u vezi spravljanja pite, za sve treba adekvatan materijal. U protivnom – nema posla.
Do čitanja u sljedećem broju….
Tekstovi objavljeni u kategoriji „Gledišta“ ne izražavaju nužno stav redakcije Žurnala
