Nadodati se na Njegoša mogao bi samo jedan novi Njegoš. Ili bi danas Njegoš ćutao. Ali pisati o Njegošu nije mnogo lakše nego pevati posle Njegoša.
Najveći sin našega jezika je sa odra poručivao jednom prijatelju:
Sjeti me se đegođ kad me već ne bude i neka potomstvo bar dozna za naše namjere kad mu djela ne mogah ostaviti.
I ako jednom nestane srpski jezik – Njegošev pjesmotvor će ga nadživjeti.
Njegoševa smrt je najaveći srpski poraz od Kosova. Niko posle Svetog Save nije toliko učinio za duhovni opstanak srpskog naroda. Možda sam baš zato od jednog monaha čuo prekorne stiove:
Kako Njegoš nije mogo znati
Da mu ni grob ne može opstati?
*Matija Bećković, Besede, Beograd: 2013, str. 101.
