U ovim sparnim ljetnjim danima, čekajući 44. Vladu, dok podnevno sunce udara u mozak, nemam čega pametnijeg da se sjetim, osim da podsjetim na jednu od frapantnih premetačina pokojnikovih sjeni, koju čine ideološke dvojke i trojke razbijenih propagandih bataljona nekad monolitnog DPS-a.
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Pošto se Crna Gora tek sada, istinski pokrenula u pravcu EU, vladavine zakona i borbe sa mafijom, pomenutim odmetnicima od stvarnosti i istine preostalo je da izmišljaju nikad-postojeću istoriju, i da njoj, tako izmišljenoj suprotstavljaju narod, žive ljude i njihove potrebe, imenujući to: borbom za CG a protiv agresora. U njihovim lažima, CG je tvorevina njihovih izmišljotina, a okupator je istina.
Evo kako to izgleda na konkretnom primjeru. Krsto Zrnov, Lipa Cucka, Jama Vojvodina su imenice koje pojedinačno ili zajedno svjedoče otpor Crne Gore i plemena Cuca, jednoumnoj i krvavoj politici KPJ, i njenih oružanih snaga koje su brisale sve živo pred sobom. Sve živo što se u lance njihovog ideološkog jednoumlja „ne šće vezati“. Tako se pred „antifašističke cijevi“ partizana Veljka Milatovića i ekipe, ispriječio saradnik fašista Krsto Zrnov Popović, nekadašnji junak iz Prvog svjetskog rata.
Reklo bi se, jasna crno-bijela slika dobra i zla. Ali samo djeluje tako.
Ovi koji će da pucaju na Krsta su sa fašistima i nacistima sarađivali od 1939. do 1941, pune dvije godine, javno i krajnje efikasno. A Krsto od 1941. pa do 1943. i pada Italije. Isto dvije godine. Razlikuje ih jedino ratna sreća, a vjerovatno i viteštvo. Ovima koji su prvi sarađivali sa nacistima sreća je bila naklonjenija nego Krstu, pa ih je zapalo da ga likvidiraju kao „narodnog izdajnika“ i da ga mrtvog ponize ostavljajući njegov leš, danima, na milost i nemilost kiši, vjetru i zvjerima.
Danas, ideološki nasljednici ovih prvih, koji opet nose pionirske marame i pjevaju partizanske pjesme, bez zrna obraza, Krsta Zrnova prevode u čete i pod barjake pod koje on živ nije htio da stupi, a suprotstavljaju ga onima sa kojima se Krsto Zrnov još za života izmirio.
Nakon što je likvidirao Krsta kao izdajnika, Veljko Milatović se obrušio na Njegoševu kapelu.
Objekat zakonom zaštićen, i objekat koji je ucrtan u tadašnji državni grb.
Kolone ideološki indoktriniranih, sada se bore protiv te kapele, veličajući Veljkov mauzolej, i premećući Krsta čas tamo čas ovamo, kako im se svidi…
Do čitanja u sljedećem broju.
