Reklo bi se sve jedni te isti u završnicama vaterpolo takmičenja, ali lista ravnopravnih takmaca se širi iz godine u godinu. Kako drugačije objasniti činjenicu da, poslije toliko godina među 8 najboljih vaterpolo reprezentacija nema ni Hrvatske ni Australije?
Dakle, bar 10 ekipa dijeli svjetski vrh (uz, recimo Njemce i Rumune, kojih ovdje nema u završnici, i uz Ruse koji su diskvalifikovani, a i Japan se pokazao skoro pa ravnopravan). I među njima, naravno, podmlađena i obnovljena Srbija. I ista takva – Crna Gora.
Reklo bi se, nemamo se čemu nadati bez Jokića… čuj mene, bez Filipovića, Prlainovića koji više ne igraju, ili bez Mandića i drugog Rašovića, koji igraju ali odmaraju/propuštaju ovaj mundijal. Kad ono, Srbija ruši redom, nezgodne Japance, mlade i prčevite Crnogorce, iskusne vicešampione svijeta – Italijane. I eto je, poslije 6 godina u polufinalu Svjetskog prvenstva. Posljedni put kad je Srbija bila tamo – osvojila je bronzu. Sad je ulog malo veći. Pobjeda u polufinalu donosi ne samo sigurnu medalju (zlatnu ili srebrnu), nego i siguran put na Olimpijske igre.
Crna Gora igra odlično! Pobjedom protiv Hrvata pokazali su da konačno umiju da preskoče ozbiljnu prepreku na velikim takmičenjima. Grci su im se sakrili iza prečke. Ako Gojković zadrži ovaj sastav i ovaj nivo igre, Crna Gora bi na narednim OI u Parizu mogla konačno doći do besmrtne medalje, koja joj je tri puta izmakla iz ruku.
Oliver Janković
