Naše zamerke ruskom političkom sistemu – koji svakako nije savršen – nisu naše. Mi ih, kao i u godinama antisovjetske histerije sredinom prošlog veka, prenosimo iz stranih propagandnih centara. U tim se centrima rusofobija i srbofobija gaje u podjednakoj meri, s tim što je srbofobija pored mržnje ispunjena i prezirom, a rusofobija strahom.

Ne patim od iracionalnog poverenja ni u koga i ni u šta; mi se od Rusije udaljvamo, uvek, na veštački, a zbližavamo se na prirodan način. U trgovini i ekonomskoj razmeni nema ljubavi. Ne sumnjam u sposobnost naših trgovaca da procene šta im se isplati, šta im se ne isplati. Od ruskih trgovaca najbliži mi je onaj iz poeme Mihaila Ljermontova, čini mi se da se zove Kalašnjikov.
Odnos između velike i male države, i pod najboljim pretpostavkama, nije jednostavan. Nerazmera u veličini, položaju i međunarodnim obavezama uvek će postojati. Velika država je nezgodan partner i kad je prijateljski naklonjena maloj državi. Njeni interesi su takvi da ih ne možemo lako i bezuslovno slediti, ali možemo, i moramo, ublažavati razmimoilaženja. U privrednoj saradnji nemamo razloga da prema Rusiji budemo stroži nego prema zapadnim parnerima. U našoj Skupštini nisu pretresani mnogi nepovoljni ugovori i konvencije koje nameće Evropska zajednica, ali se zato saradnja sa ruskim ulagačem u Naftnoj industriji neprestano ispituje i stavlja pod sumnju. Iznad trgovine i tehnologije, pre i posle svih racionalnih merila, stoji osećanje veće ili manje bliskosti
Možemo imati, kao što smo oko 1950. imali, najgore moguće međudržavne odnose, ta upućenost ostaje i opstaje. Rusija je tamo gde je oduvek bila, gde će uvek biti; mi se, ovde, na balkanskoj vetrometini, vrpoljimo, okrećemo joj leđa kad god nam dune malo povoljniji vetar u jedra, gradimo se naprednije i modernije, a vraćamo joj se kad se nađemo u škripcu. Nismo naučili da računamo da duge staze, lako se zanosimo i još brže razočaravamo, povodimo se prema ćudima klime. Niko nam, sa strane, neće isterati na čistac ono što u sebi, kod kuće, nismo raščistili. Višnje sile pomažu preduzimljivima, onima koji i sami ulažu neophodne napore.
Živeći na Zapadu više od trideset godina pratio sam raspoloženje i očekivanja što ga taj deo kontinenta gaji prema svojoj istočnoj polovini. Pored poštovanja što ga upućeni i dobronamerni ljudi gaje prema ruskom narodu, privrednoj moći zemlje i kulturnim dostignućima koje dopunjuju i znatno obogaćuju evropske koncepte, u političkoj sferi, i u poslušnim javnim glasilima uočljiva je neprestano prisutna zla volja, načelno nepoverenje, insistiranje na negativnim pojavama u ruskom društvu (kriminal, ubistva javnih ličnosti, čega ima svugde u svetu), uza šta je išla i otvorena podrška čečenskim pobunjenicima, uz prećutkivanje izvesnih uspeha u smirivanje situacije u Groznom, ruski predsednik se predstavlja kao diktator, kao nastavljač najgorih samodržačkih tradicija; mediji su prema njemu strožiji nego prema sovjetskim vođama iz druge polovine 20. veka.
Zlovolja prema današnjoj Rusiji ide do smešnih, apsurdnih krajnosti. U izveštajima o izbornim rezultatima mnogo veća pažnja se posvećuje marginalcu koji dobije 2−3 odsto glasova, nego onome kome 60 odsto građana ukaže poverenje…
Ovakav stav prema Rusiji prodro je neosetno i u šire mase: po prirodi stvari slabo obaveštene, one znaju da s Rusijom „nešto nije u redu“, i to je znanje dovoljno da se opravda i prihvata praksa vojnog zaokruživanja tog kružnog procesa.
Sve se ovo, unekoliko, tiče i nas, naših viđenja i procena. Deo naše štampe, svesno ili nesvesno, preuzima amalgam načinjen na Zapadu, gde se pood izgovorom političkog neslaganja oživljava večno nepoverenje, pa i mržnja prema Rusiji. Naše zamerke ruskom političkom sistemu – koji svakako nije savršen – nisu naše. Mi ih, kao i u godinama antisovjetske histerije sredinom prošlog veka, prenosimo iz stranih propagandnih centara. U tim se centrima rusofobija i srbofobija gaje u podjednakoj meri, s tim što je srbofobija pored mržnje ispunjena i prezirom, a rusofobija strahom.
*Odlomak iz knjige Milovana Danojlića, Rusija, naša daleka majka, Catena mundi, 2015. (Tekst adaptirao M. Urvan)
**Naslovna fotogorafija: Novosti/P. Mitić