U savremenom digitalnom dobu, gdje su društvene mreže postale sastavni dio svakodnevice mladih, granice između stvarnog i virtuelnog nasilja sve se više brišu. Iza naizgled bezazlenih komentara i poruka često se kriju duboki emocionalni ožiljci. Elektronsko nasilje – nevidljivo, ali sveprisutno – jedan je od najsuptilnijih i najopasnijih oblika vršnjačkog nasilja današnjice.
Ovom važnom temom bavila se dr Marija Draganić, koja je na svečanosti povodom Dana Univerziteta Crne Gore promovisana u zvanje doktora nauka, u okviru Filozofskog fakulteta UCG u Nikšiću. U svom doktorskom radu „Oblici, zastupljenost i prevencija elektronskog nasilja među srednjoškolcima u Crnoj Gori“, autorka nudi vrijedne uvide u složenu dinamiku onlajn nasilja među mladima.
Istraživanjem je obuhvaćeno 202 učenika iz deset srednjih škola širom Crne Gore – iz sjeverne, centralne i južne regije. Uz njih, ispitano je i 100 nastavnika i 10 stručnih saradnika. Korišćeni su standardizovani upitnici koji su omogućili uvid u obrasce ponašanja, psihološke posljedice i postojeće mehanizme prevencije.
Nalazi istraživanja otkrivaju zabrinjavajući nivo prisutnosti elektronskog nasilja među srednjoškolcima u Crnoj Gori. Gotovo polovina učenika (44,4%) priznaje da je barem povremeno činila verbalno nasilje putem interneta, dok je više od trećine (33,2%) bilo uključeno u ozbiljnije digitalne prekršaje poput falsifikovanja i kriminalnih radnji. Skrivanje identiteta i manipulacije, kao što su korišćenje tuđih profila ili kreiranje lažnih stranica, izdvojeni su kao jedan od dominantnih obrazaca nasilnog ponašanja. U isto vrijeme, visok procenat učenika se nalazi i na strani žrtve: 45% je doživjelo verbalno nasilje, 30% sakrivanje identiteta i laži, a 40% onlajn falsifikovanje. Ovi podaci potvrđuju obostranu umiješanost – i u vršenju i u doživljavanju nasilja – čime se dodatno naglašava dubina problema.
Senatori UCG jednoglasno podržali Program razvoja Univerziteta Crne Gore prof. dr Vladimira Božovića
Zahvaljujući pažljivo provedenoj faktorskoj analizi, identifikovana su tri ključna oblika elektronskog nasilja: verbalno nasilje, skrivanje identiteta i širenje laži, te kriminalne i manipulativne radnje na mreži. Najčešći oblici zlostavljanja uključuju ruganje, ismijavanje, širenje glasina i distribuciju tuđeg sadržaja bez dozvole – ponašanja koja, iako digitalna, ostavljaju vrlo stvarne psihološke posljedice. S obzirom na jasno potvrđenu prisutnost i težinu problema, rezultati ovog istraživanja predstavljaju snažan poziv na djelovanje i sistemsku prevenciju u obrazovnom okruženju.
Psihološke posljedice elektronskog nasilja nijesu zanemarljive – istraživanje potvrđuje vezu sa depresijom, anksioznošću i stresom, posebno kod učenika koji su doživjeli teže oblike nasilja poput falsifikovanja i prijetnji. Žrtve su često suočene i sa padom akademskog uspjeha i lošijim položajem u društvu. Kao uzroci nasilnog ponašanja izdvajaju se prolazak kroz težak životni period, ljubomora, osveta i porodična disfunkcija.
Posebnu pažnju zaslužuje podatak da 30% stručnih saradnika i 40% nastavnika nije upoznato sa svim oblicima elektronskog nasilja, dok mnogima nedostaju digitalne vještine potrebne za pravovremenu i efikasnu reakciju.
Zato dr Draganić u zaključku ističe potrebu za sveobuhvatnim pristupom prevenciji elektronskog nasilja. Ključne preporuke uključuju: obaveznu edukaciju zaposlenih u obrazovanju, razvoj socio-emocionalnih vještina učenika, sprovođenje vršnjačke edukacije i preventivnih školskih projekata, kao i aktivno uključivanje roditelja kroz radionice i jačanje medijske vidljivosti teme. Posebno se ističe potreba za kontinuiranim praćenjem realizacije preventivnih aktivnosti, uz predlog da se pri Ministarstvu prosvjete formira specijalizovani tim koji bi pružao podršku školama i unaprijedio kvalitet odgovora na ovaj rastući problem.
Izvor: UCG
