Jedan od osnivača psihoanalize i psihoterapije kaže kako je vidljivim isticanjem latinske izreke, preuzete iz kompendijuma djela klasičnih pisaca Collecta adagiorum Erazma Roterdamskog, nastojao da sebe i svoje pacijente neprestance podsjeća kako je „početak mudrosti strah Gospodnji.“
„Vocatus atque non vocatus Deus aderit“ – riječi su uklesane iznad ulaznih vrata kuće Karla Gustava Junga u Kiznahtu. I na nadgrobnom spomeniku ispod koga počiva sa članovima svoje porodice. Jedan od osnivača psihoanalize i psihoterapije kaže kako je vidljivim isticanjem latinske izreke, preuzete iz kompendijuma djela klasičnih pisaca Collecta adagiorum Erazma Roterdamskog, nastojao da sebe i svoje pacijente neprestance podsjeća kako je „početak mudrosti strah Gospodnji.“
Ne kao hrišćanski propovjednik i apologeta, već kao naučnik i ljekar. Ovim je podvukao da je put do samog Boga najvažnije i krajnje pitanje za svakog čovjeka.
U Crnoj Gori pak, „ostrakizovanje“ Boga od strane bučne manjine, Njegovo protjerivanje iz institucionalne dimenzije našeg kolektivnog postojanja rado na sebe uzima masku intelektualnih i kulturnih standarda i pokušava se normirati kao kriterijum građanske samoosviješćenosti nekog državnog zvaničnika.
Ali to je tek za zasjeniti prostotu. Jer „bio prizvan ili ne Bog je uvijek tu.(Vocatus atque non vocatus Deus aderit).“
Mićun Milatović
Izvor: Fejsbuk
