Kažu da je selidba stres. Kada vam selidbu najavi prvi čovjek Atlanskog saveza i uz to do prekjuče prvi čovjek Nacionalne bezbjednosti Crne Gore onda je to stres na kvadrat. Onima čiji je neko stradao na Golom otoku stres je na kub i koji stepen više.
JESENJA SONATA EVROATLANSKIH DOBOŠARA.
Solista – SAVO KENTERA
Jesen je doba selidbi. Ptičji rod se seli na jug. Žitarice se sele u silose. Đaci u klupe i na ekskurzije. Umjetnici na pozorišne daske i koncertne podijume.
U blagim jesenjim danima Crna Gora preko svojih visokih zvaničnika uobičajene selidbe pokušava nadograditi nečim višestruko značajnijim. Po pitanju selidbi Crna Gora najavljuje ambiciozne planove i projekte. U svom javnom obraćanju predstavio ih je Savo Kentera predsjednik Atlanskog saveza Crne Gore i direktor Agencije za Nacionalnu Bezbjednost Crne Gore.
Kažu da je selidba stres. Kada vam selidbu najavi prvi čovjek Atlanskog saveza i uz to do prekjuče prvi čovjek Nacionalne bezbjednosti Crne Gore onda je to stres na kvadrat. Onima čiji je neko stradao na Golom otoku stres je na kub i koji stepen više.
Međutim i pri stresu se mora ostati racionalan. Balkanski prostori imaju bolna iskustva sa, na ovakav način najavljenim i sprovedenim kolektivnim selidbama. Zato je važno ne potcijeniti upozorenje ali i izbjeći haos svake vrste.
U tom smislu par pitanja Savu Kenteri kao inicijatoru i najavljivaču masovnih selidbi:
1. Ko će i kako, toliko velika iseljavanja organizovati i sprovesti?
2. Što će biti sa rodbinom, komšijama i prijateljima onih koje je Kentera markirao za selidbu?
3. Kome će sve biti konfiskovana imovina i oduzeta lična dokumenta?
Dok Savo Kentera ne institucionalizuje svoje prijetnje iskazane u javno saopštenoj izjavi “Da kome se ne sviđa neka ide tamo dje mu je neka druga zemlja mila” red je da se obratimo i ljudima kojima je Savo Kentera uputio prijetnju.
Razumno je analizirati Kenterinu izjavu. Dakle od strane čelnika Evroatlantskog saveza i direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Crne Gore sa javnog skupa, medijski popraćenog, građanima Crne Gore je saopšteno da će se “ovdje baštiniti zapadne vrijednosti a ne neke druge i da mi suštinski pripadamo Zapadu”.
U trenutku kada vam je Savo Kentera otkrio i objelodanio kome pripadate žestoko je zaprijetio vašoj individualnosti i samosvijesti. Upozorio vas je da po pitanju pripadnosti ne smije biti dilema i emocija. Nema više cile-mile. Vi pripadate Zapadnim vrijednostima. Pod hitno zaboravite na emocije ako nećete da se suočite sa evakuacijama.
Po Savu Kenteri emocije su jednake izdaji i treba da rezultiraju evakuacijama. Ukoliko gajite emocije prema kulturi, jeziku, duhu i mentalitetu slovenskog svijeta, ukoliko slušate Čajkovskog, Stravinskog, Šostakoviča, ukoliko čitate Dostojevskog, Nabokova, Ulickaju, divite se ruskom baletu, Nižinskom Pliseckaji, Nurejevu, uživate u poeziji Jesenjina, Ahmatove, Brodskog, gledate slike Ilje Rjepina, saosjećate s oznojenim burlacima na Volgi, bude vam maštarije i sentimente Sibirske tajge i njegovo duboko, plavo Bajkalsko oko i pritom vam pod tim uticajima i na tom tragu postaju bliske srcu istočne vrijednosti, mimo onih zapadnih koje će se ovđe baštitniti, onda vam Savo Kentera prijeti izgonom iz Crne Gore.
Prije nego što popustite i kapitulirate pred prijetnjama Sava Kentere i totalitarnih režima koje predstavlja, u interesu očuvanja sopstvene građanske svijesti podsjetite se na sledeće.
Tektonski poremećaji i hidrografija koji su oblikovali prirodne vrijednosti današnje Rusije, biljni i životinjski svijet koji ih je naselio, vojske koje su tim prostorima krstarile kao i dah i duh prirodnih pejzaža koji nađoše svoje odraze u djelima ruske kulture i umjetnosti neuporedivo su stariji od NATO pakta, Putina, Rusko-Ukrajinskog sukoba, dušebrižništva DPS-a i predsjednika države Crne Gore koji je duboko razočaran usporavanjem projekta Sava Kentere.
Budimo pravedni i prema Savu Kenteri. Ne zaboravimo na uviđavnost postupka kojim nam je neuvijeno, uoči predstojećih izbora, jasno nagovijestio ono što slijedi. Mora se priznati da je Savo Kentera nimalo zakulisno, već otvoreno, iskreno, na vrijeme, i vrlo precizno saopštio “Da kome se ne sviđa neka ide tamo đe mu je neka druga zemlja mila”. Koliko god djelovala neprijatno otvorenost Sava Kentere u ovom opštem političkom mumlanju treba cijeniti.
Ranko Rajković
