Mislim da se mazohizam crnogorskih ustavobranitelja može mjeriti samo sa fanatizmom vlasnika Alfa-Romea. Jeste, lijepe su korice, ali brate, ne radi kako treba.
Lijep nam je Ustav. Bordo korice, zlatni povez, zlatni grb. Može lijepo da se uklopi na svaku policu, nezavisno od boje zidova. Jedini problem je što među lijepim koricama ima previše problema. Da ga ponesete kod majstora, prvo bi vas pitao „Ko ti je ovo radio?“, a onda bi sumnjičavo mahao glavom.
Mislim da se mazohizam crnogorskih ustavobranitelja može mjeriti samo sa fanatizmom vlasnika Alfa-Romea. Jeste, lijepe su korice, ali brate, ne radi kako treba.
Prvih desetak godina mnogi su upozoravali na njegove manjkavosti, nažalost samo u dijelu simbola i nacionalni pitanja. Svakako važnih stvari, ali ne presudnih za kakvo-takvo funkcionisanje države. A onda je došla smjena vlasti i brana je pukla. Došli smo u situaciju da Skupština može smijeniti, ali ne može izabrati Vladu, da Predsjednik može, a ne mora da predloži mandatara, da Skupština ne može da obali predsjednika bez Ustavnog suda, a da Skupština ne može izabrati Sudije Ustavnog suda bez amina Predsjednika, da Vlada ne može raspustiti Skupštinu, jer je Skupština već raspustila Vladu, da se izbori ne mogu održati vez pomenutog Ustavnog suda koji neće da popune ni Skupština, ni Vlada ni Predsjednik, da niko ne radi svoj ustavni posao, a da niko za to ne može ni da odgovara, jer niko ne želi da sječe granu na kojoj sjedi. A to sve gleda nosilac suvereniteta, popularni građanin, kome uopšte nija jasno za koga je i zašto glasao i šta je čija nadležnost i čemu sve ovo vodi. Stvorila se atmosfera u kojoj nas pokušavaju ubijediti da je Ustav stvorio i državu i predsjednika i ministre i poslanike i njene građane, iako dobro znamo da je put bio obratan. Evropska unija je naravno izrazila zabrinutost prije pauze za ručak.
Problemi s Ustavom su krenuli od njegovog usvajanja ne tako daleke 2007. Usvojen je silu na sramotu dvotrećinskom većinom koju je u zadnji čas obezbjedio Pokret za promjene, cijeneći da je bolje da se krene naprijed pa makar nekako, nego nikako. 2007. je i prva godina nezavisnosti u kojoj je opozicioni duh bio prilično sloljen nakon referenduma. Takvu situaciju su iskoristili DPs i SDP da nametnu priču o „ekonomskim temama“, jer zbog naše tradicionalne malodušnosti, opozicija bila nesposobna da se suprotstavi naletu pobjednika. Osima na unutrašnjem , DPSDP je apsolutnu vlast iskoristio da svoju većinu predstavi kao apsolutnu misao svih građana Crne Gre, gazeći svačiji pokušaj da se čuje drugi glas. U svojoj osionosti su i međunarodnim partnerima s ponosom komunicirali da je i Crna dočekala svoj Fukujamin kraj istorije. Smatrali su referendumski pobjednici da će u budućnosti jedino pitanje biti koliko će ministara imati SDP, a koliko DPS. Zato je kreiran Ustav i hiljade zakona koji nisu predviđeli jednu sitnicu – promjenu vlasti i pad DPSDP dueta. Zbog toga danas i svjedočimo mnogim problemima prilikom obične promjene rukovodilaca, a sve po krinkom navodne profesionalizacije administracije koju je DPSDP tobože proveo po svim pravilima.
Upravo to mirenje sa svim zakonima koje je stari režim donio za svoj merak, nas je i dovelo u današnjicu u kojoj zakoni i Ustav ne znače nikom ništa. A da je sam Ustav neustavan, bilo je jasno i laiku kad je vidio da je dvotrećinska većina za promjenu Ustava propisala i nekakve tropetinske referendume koje sama nije sprovodila. Nema logike da nas troje donesemo odluku koju samo desetoro može da promijeni. Nema logike ni da je moguće izabrati gradonačelnika, a nemoguće jednog sudiju.
Nema logike, a i nema smisla da se legitimizuje pravni teror DPS samo zbog Evropske unije, a ne zbog Crne Gore i slavnih nosilaca njenog suvereniteta. Jasno je da nam treba novi Ustav jer se postojeći, čedo Krivokapića i Miška Vukovića pretvorio u Gordijev čvor zbog nemogućnosti da se uradi bilo šta bez saglasnosti potučenog DPS.
I zato jeste pitanje svih pitanja kako riješiti ovaj Gordijev čvor. Legenda kaže da su mnogi, ali je uspio samo Aleksandar Makedonski i to mačem. Zato je i uspio, zato i danas znamo za njegovo ime i đela, a ne ko su mu bili jalovi prethodnici. Ne kažem da u današnje vrijeme treba posezati za mačem. Civilizacija je mnogo napredovala od tada. Sada je dovoljno pustiti vodu, ali neko mora da aktivira vodokotlić. Ako ništa, iz higijenskih razloga.
Nebojša Babović
