Autentičan pjesnik ukoliko je zaista autentičan, ne može da bude nevjerujući čovek. Zapravo, ovo objašnjava krizu, krizu kulture koju živimo mnogo godina. Ljudi moraju biti često podsjećani da su ljudi. Podsjećani da su Rusi. Jedna krv, jedno tlo. Kada govorim o sebi, ne mogu se sjetiti kada se ova promjena desila u meni, tj. kada sam postao vjerujući, religiozan čovjek.
Religiozan ne znači da sam ja bezgrešan.
Postajem sve više ubijeđen, da kultura ne može postojati bez religije.
U nekom smislu, religija postaje sublimirana u kulturi, a kultura u religiji.
To je veoma komplementaran proces.
Ukoliko je duhovnost potrebna, ona počinje da stvara umjetnička djela – da rađa umjetnike.
Ukoliko nije, onda društvo mora da postoji bez umjetnosti.
Broj nesrećnih ljudi neprestano raste.
Oni prestaju da razumiju razlog zbog kojeg žive.
Tako da kada govorimo o religioznosti za mene to nije samo lični problem, ovaj problem je vezan za samu sudbinu naše kulture i naše civilizacije.
(Izvor: Patmos)
