Kako je Zelenski prepustio vođstvo nacistima

Dok zapadni mediji koriste jevrejsko nasljeđe Volodimira Zelenskog kako bi pobili optužbe o nacističkom uticaju u Ukrajini, predsjednik je popustio pod neonacističkim snagama i sada zavisi od njih kao borcima na prvoj liniji fronta.

Još u oktobru 2019, dok se odugovlačio rat na istoku Ukrajine, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski otputovao je u Zolote, grad koji se nalazi čvrsto u „sivoj zoni“ Donbasa i gdje je ubijeno više od 14.000 ljudi, grad koji je uglavnom na proruskoj strani. Tamo se predsjednik susreo s prekaljenim veteranima ekstremno desnih paravojnih jedinica koje su se borile protiv separatista samo nekoliko kilometara dalje.

Izabran na platformi deeskalacije neprijateljstava s Rusijom, Zelenski je bio odlučan da sprovede takozvanu Štajnmajerovu formulu koju je osmislio tadašnji njemački ministar inostranih poslova Valter Štajnmajer i koja je raspisala izbore u regijama Donjecka i Luganska na ruskom govornom području.

U sukobu licem u lice s militantima iz neonacističkog bataljona Azov koji su pokrenuli kampanju sabotiranja mirovne inicijative pod nazivom „Ne kapitulaciji“, Zelenski je naišao na zid tvrdoglavosti.

Uz pozive za povlačenje s prve crte fronta koji su odlučno odbijeni, Zelenski je doživio slom pred kamerama. „Ja sam predsjednik ove zemlje. Imam 41 godinu. Nisam gubitnik. Došao sam do vas i rekao vam: maknite oružje“, Zelenski je molio borce.

Andriy Biletsky, ponosni fašistički vođa bojne Azov koji se jednom obavezao „voditi bijele rase svijeta u završnom krstaškom pohodu… protiv Niže rase (Untermenschen) pod vođstvom Semita“, obećao je dovesti hiljade boraca u Zolote ako Zelenski nastavi i dalje pritiskati. U međuvremenu, skupštinski poslanik iz stranke bivšeg ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka otvoreno je maštao o tome da Zelenski bude raznijet granatom militanata.

Iako je Zelenski postigao manji prekid napada, neonacistička paravojska je eskalirala sa svojom kampanjom „Bez kapitulacije“. I za nekoliko mjeseci, borbe su se ponovo počele zahuktavati u Zolote, što je izazvalo novi ciklus kršenja Minskih sporazuma.

Do tada, Azov je već bio službeno uključen u ukrajinsku vojsku, a njegov dio koji je obavljao ulične straže, poznat kao Nacionalni korpus, bio je raspoređen širom zemlje, pod nadzorom ukrajinskog Ministarstva unutrašnjih poslova i djelovao je uz Nacionalnu policiju. U decembru 2021., vidimo Zelenskog kako uručuje nagradu „Heroj Ukrajine“ vođi fašističkog Desnog sektora na ceremoniji u ukrajinskom parlamentu.

Bližio se sukob pune razmjere s Rusijom, a udaljenost između Zelenskog i ekstremističkih paravojnih formacija brzo se smanjivala.

Dana 24. februara, kada je ruski predsjednik Vladimir Putin poslao vojnike na ukrajinsku teritoriuj s najavljenom misijom „demilitarizacije i denacifikacije“ zemlje, američki mediji krenuli su u vlastitu misiju: ​​negirati moć neonacističkih paravojnih formacija nad vojskom zemlje i nad političkom sferom. Kao što je insistirao Nacionalni javni radio koji finansira američka vlada , „Putinov je jezik [o denacifikaciji] uvredljiv i činjenično pogrešan.“

Odrastao u nereligioznoj jevrejskoj porodici u Sovjetskom Savezu tokom 1980-ih, Zelenski je umanjivao svoje nasljeđe u prošlosti. „Činjenica da sam Židov jedva je na 20. mjestu dugog popisa mojih mana“, našalio se tokom intervjua 2019. u kojem je odbio ići u daljnje detalje o svom vjerskom porijeklu.

Danas, dok ruske trupe nadvladavaju gradove poput Mariupolja, koji je zapravo pod kontrolom jedinice Azov, Zelenski se više ne stidi naglašavati svoje jevrejstvo. „Kako bih ja mogao biti nacista?“ pitao se naglas tokom javnog obraćanja. Za američke medije koji su sudjelovali u sveopštem informacionom ratu protiv Rusije, predsjednikovo jevrejsko porijeklo postalo je bitno sredstvo za odnose s javnošću.

U emisiji Fox & Friends, bivši oficir CIA-e Dan Hofman izjavio je da je „vrhunac licemjerja pozivati ​​ukrajinski narod na denacizaciju – njihov predsjednik je ipak Jevrej“.

Na MSNBC-u, demokratski senator iz Virdžinije Mark Varner rekao je da je Putinova „terminologija, bezobrazna i odvratna kakva je – ‘denacificirajte’ gdje imate, iskreno, jevrejskog predsjednika u gospodinu Zelenskom. Ovaj tip [Putin] je na vlastitoj vrsti ličnog džihada da obnovi veliku Rusiju.“

Republikanska senatorka Marša Blekburn rekla je na Fox Businessu da je „impresionirana predsjednikom Zelenskim i kako se on postavio. I da Putin izađe tamo i kaže ‘mi ćemo denacificirati’, a Zelenski je Jevrej.“

U intervjuu za CNN-ov Wolf Blitzer, general Džon Alen osudio je Putinovu upotrebu izraza „denacificirati“, dok je novinar i bivši izraelski lobista s gađenjem odmahivao glavom. U zasebnom intervjuu za Blitzer, takozvani „ukrajinski zviždač“ i rođen u Ukrajini Aleksander Vindman gunđao je da je tvrdnja „očigledno apsurdna, zapravo nema smisla… istaknuli ste da je Volodomir Zelenski Jevrej… Jevrejska zajednica [je] prihvaćena. Ona je središnja za državu i nema ništa od ovog nacističkog narativa, ovog fašističkog narativa. Izmišljen je kao izgovor.“

Iza korporativnog medijskog spina krije se složen i sve bliži odnos koji je administracija Zelenskog imala s neonacističkim snagama kojima je ukrajinska država dala ključna vojna i politička mjesta i moć koju su ti otvoreni fašisti uživali otkako je Vašington uspostavio režim orijentisan prema Zapadu državnim udarom 2014.

Zapravo, glavni finansijer Zelenskog, ukrajinski jevrejski oligarh Igor Kolomojski, bio je ključni dobročinitelj neonacističkog bataljona Azov i drugih ekstremističkih milicija.

S obilježjima Volfsangel, inspirisanim nacistima, na uniformama svojih boraca, koji su fotografisani s nacističkim SS simbolima na kacigama, Azov je „poznat po povezanošću s neonacističkom ideologijom…[i] vjeruje se da je učestvovao u obuci i radikalizaciji organizacija za nadmoć bijelaca sa sjedištem u SAD-u“, prema FBI-ovoj optužnici protiv nekoliko američkih bijelih nacionalista koji su putovali u Kijev kako bi trenirali s Azovom.

Igor Kolomoisky, ukrajinski energetski baron jevrejskog nasljjeđa, glavni je finansijer Azova otkako je osnovan 2014. On je takođe finansirao privatne milicije poput bataljona Dnipro i Aidar, te ih je rasporedio kao lični razbojnički odred kako bi zaštitio svoje finansijske interese.

Godine 2019, Kolomojski se pojavio kao glavni pobornik predsjedničke kandidature Zelenskog. Iako je Zelenski antikorupciju stavio kao potpis svoje kampanje, Pandora dokumenti su razotkrili njega i članove njegovog najužeg kruga koji su skrivali velike uplate od Kolomojskog u mračnoj mreži ofšor računa.

Napadi Azova u Mariupolju uključivali su, među ostalim incidentima, napade na „feministkinje i liberalke“ koje su marširale na Međunarodni dan žena.

U martu 2019, pripadnici Nacionalnog korpusa bataljona Azov napali su dom Viktora Medvedčuka, člana vodeće opozicione stranke u Ukrajini, optužujući ga za izdaju zbog njegovih prijateljskih odnosa s Vladimirom Putinom, kumom Medvedčukove kćeri.

Nekoliko mjesta dalje od jevrejskog predsjednika bio je Jehven Karas, vođa neonacističke bande C14.

Tokom Majdanske „Revolucije dostojanstva“ kojom je 2014. svrgnut izabrani predsjednik Ukrajine, aktivisti C14 zauzeli su kijevsku gradsku vijećnicu i oblijepili njene zidove neonacističkim obilježjima prije nego što su se sklonili u kanadsko ambasadu.

Kao nekadašnje omladinsko krilo ultranacionalističke stranke Svoboda, C14, čini se, vuče ime iz zloglasnih 14 riječi američkog neonacističkog vođe Dejvida Lanea: „Moramo osigurati postojanje našeg naroda i budućnost za bijelu djecu.“ (eng. „We must secure the existence of our people and a future for white children.“ – izjava na engleskom ima tačno 14 riječi).

Nudeći izvođenje djela spektakularnog nasilja u ime bilo koga ko je spreman platiti, huligani su imali prijatan odnos s raznim upravljačkim tijelima i moćnim elitama širom Ukrajine.

Kako je izvijestio The Grayzone, C14 je u saradnji s kijevskom policijom vodio raciju „čišćenja“ Roma iz kijevske željezničke stanice.

Ne samo da je ovu aktivnost odobrila gradska vlast Kijeva, već i sama američka vlada nije vidjela problema s tim, ugostivši Bondara u službenoj instituciji američke vlade u Kijevu gdje se hvalio pogromima. C14 je tokom 2018. nastavio dobijati ​​državna sredstva za „nacionalno-rodoljubivi odgoj“.

Karas je tvrdio da će ukrajinska sigurnosna služba „prenijeti“ informacije o proseparatističkim skupovima „ne samo nama, već i Azovu, Desnom sektoru i tako dalje.“

„Uopšteno, za nas rade zastupnici svih frakcija, Nacionalna garda, Služba sigurnosti Ukrajine i Ministarstvo unutrašnjih poslova. Možete se tako šaliti“, rekao je Karas.

Tokom cijele 2019, Zelenski i njegova administracija produbili su svoje veze s ultranacionalističkim elementima širom Ukrajine.

Samo nekoliko dana nakon sastanka Zelenskog s Karasom i drugim neonacističkim vođama u novembru 2019, Oleksiy Hončaruk – tada premijer i zamjenik šefa predsjedničke kancelarije Zelenskog – pojavio se na pozornici na neonacističkom koncertu koji je organizovao član C14 i optuženi ubica Andriy Medvedko .

Ministarka za pitanja branioca Zelenskog ne samo da je prisustvovala koncertu na kojem je nastupilo nekoliko antisemitskih metal bendova, već je promovisala koncert i na Fejsbuku.

Mjesec dana kasnije, kako se rat s Rusijom bližio, Zelenski je zapovjedniku Desnog sektora Dmitru Kocubaylu dodijelio priznanje „Heroj Ukrajine“. Poznat kao „Da Vinči“, Kocubaylo drži vuka kao ljubimca na frontu i voli se šaliti sa gostujućim novinarima da ga njegovi borci „hrane kostima djece koja govore ruski“.

„LGBT i strane ambasade kažu ‘na Majdanu nije bilo puno nacista, možda oko 10 posto pravih ideoloških'“, primijetio je Karas. „Da nije bilo tih osam posto [neonacista], uspjeh [prevrata na Majdanu] bi pala za 90 posto.“

„Revolucija dostojanstva“ na Majdanu 2014. bila bi „gej parada“ da nije bilo instrumentalne uloge neonacista, izjavio je.

Karas je nastavio s mišljenjem da je Zapad naoružao ukrajinske ultranacionaliste jer se „zabavljamo ubijajući“. Maštao je i o balkanizaciji Rusije, izjavljujući da je treba razbiti na „pet različitih“ zemalja.

S borbama koje su u toku, Nacionalni korpus Azova okupio je stotine običnih civila, uključujući bake i djecu, da treniraju na javnim trgovima i u skladištima od Kharviva preko Kijeva do Lavova .

Dana 27. februara, službeni Tviter nalog Nacionalne garde Ukrajine objavio je video na kojem „borci Azov“ podmazuju svoje metke svinjskom lojem kako bi ponizili ruske muslimanske borce iz Čečenije.

Dan kasnije, Nacionalni korpus bataljona Azov objavio je da će regionalna policija Harkovskog bataljuna Azov početi koristiti zgradu regionalne državne uprave grada kao stožer obrane. Na snimku objavljenom na Telegramu sljedećeg dana vidi se da je zgrada zauzeta od Azova pogođena ruskim avionskim napadom.

Osim što je odobrio puštanje tvrdokornih kriminalaca da se pridruže bici protiv Rusije, Zelenski je naredio svim muškarcima borbene dobi da ostanu u zemlji. Militanti iz Azova nastavili su sprovoditi politiku brutalizirajući civile koji pokušavaju pobjeći od borbi oko Mariupolja.

Prema jednom nedavno intervjuisanom Grku iz Mariupolja za grčku novinsku stanicu: „Kada pokušate otići rizikujete da naletite na patrolu ukrajinskih fašista, bataljona Azov“, rekao je, dodajući „oni bi me ubili i za sve su oni odgovorni“.

Čini se da snimak objavljen na internetu prikazuje uniformisane pripadnike fašističke ukrajinske milicije u Mariupolju kako nasilno izvlače stanovnike koji su bježali iz njihovih vozila pod prijetnjom oružjem.

Drugi video snimljen na kontrolnim točkama oko Mariupolja prikazuje borce Azova kako pucaju i ubijaju civile koji pokušavaju pobjeći.

Zelenski je 1. marta zamijenio regionalnog upravitelja Odese Maksimom Marčenkom, bivšim zapovjednikom ekstremno desnog bataljona Aidar, koji je optužen za niz ratnih zločina u regiji Donbas.

U međuvremenu, dok se masivni konvoj ruskih oklopnih vozila spuštao na Kijev, Jehven Karas iz neonacističkog C14 objavio je video na jutjubu iz vozila za koje se pretpostavlja da je prevozilo borce.

„Ako poginemo, to je j****o super jer to znači da smo umrli boreći se u svetom ratu“, uzviknuo je Karas. „Ako preživimo, bit će još j****o bolje! Zato ne vidim lošu stranu ovoga, samo prednost!“

Izvor: ETOS