Piše: M.M.LJ.
Iako ga možda previše posmatramo kroz ideološke frakcije, Njegoš u sebi sabira sve ono što nas danas dijeli, smatra protojerej-stavrofor Mitropolije crnogorsko-primorske Gojko Perović. Kad bismo čitali Njegoša, ne bismo se između sebe toliko dijelili, kaže protojerej i dodaje – sa svake strane pogledaj Njegoševo djelo i vidjećeš da tu ima osnova da se sretnemo i da zajedno živimo, a ne da se dijelimo ko je Srbin, ko je Crnogorac.
Njegoš u sebi sabira sve ono što nas danas dijeli, ističe protojerej.
„Na primjer, Njegoš je jedan vladika crnogorski, mitropolit cetinjski, ali on na Cetinju štampa sa Vukom Karadžićem gramatiku srpskog jezika za crnogorsku mladež. Njegoš je jedan od prvih članova Matice srpske u Novom Sadu. Njegoš slavi crnogorske bojeve za slobodu, ali ih slavi na takav način da jednu od pjesama završava, kaže: „Blago tome ko se tu zatek’o, već ga rane ne bole kosovske“. Dakle, on je jedan integralista, čovjek koji vidi mnogo šire od onoga mjesta gdje on i njegovi ginu za slobodu. I to je ta jedna kopča. On će iskovati Obilićevu medalju za najhrabrije Crnogorce, i toliko toga opjevati o Lazaru i Kosovu, da danas to prosto postaje kao jedna, da tako kažem, kao jedan bukvar borbe za slobodu“, kaže Perović.
I kad bismo čitali Njegoša, smatra on, ne bismo se između sebe toliko dijelili.
„Evo, samo ova mala sekvenca koja je stala u jedan minut govori dovoljno: da nema razloga da se dijelimo mi unutar Crne Gore, nego da sa svake strane pogledaju, kao što on kaže, sa svake strane pogledaj čovjeka, čovjek čovjeku, tajna je najveća. Sa svake strane pogledaj Njegoševo djelo i vidjećeš da tu ima osnova da se sretnemo i da zajedno živimo, a ne da se dijelimo ko je Srbin, ko je Crnogorac“, kaže Perović.
Iako smatra da se da svako djelo razumijemo u kontekstu vremena i okolnosti u kojima se nastalo, Perović kaže da je Njegoš potpuno izvan vremena.
„Mislim da je jako lijepo i tačno govoriti da je Njegoš slojevit stvaralac, da je on pjesnik slobode, da je on pjesnik koji je rodoljub, pjesnik ljubavne poezije, da je on istovremeno filozof istorije, filozof politike, filozof egzistencije ljudske. Ali, na početku i na kraju svega, Njegoševo djelo je bogoslužbeno djelo“, kaže Perović.
Podsjeća da je Njegoš svoje obrazovanje počeo i završio u crkvenim školama.
„Njegoš je svoj život završio projektovanjem jedne kapele crkve na Lovćenu. Njegoš je svoje poetsko djelo počeo jednom poemom koja se zove „Crnogorac k svemogućem Bogu“, a završio ga onim čuvenim testamentom gdje se Bogu zahvaljuje na svemu i kaže: „Spreman sam da idem u taj budući život, makar to bio povratak u san koji sam sanjao, ili ću pjevati vječnu pjesmu pred prestolom nebeskim. Između svega toga, dodaje su čuvena njegova djela: „Luča Mikrokozma“, „Gorski vijenac“, „Lažni car Šćepan Mali“, koja vrve od razgovora sa Bogom, svaki na svoj način“, kazao je protojerej.
Njegoš je jedan atipični sveštenik, ali ipak, od početka do kraja, ipak sveštenik.
Zbornik „Kapela na Lovćenu“ – poziv na prevazilaženje isključivosti i dijalog
„Njegoš se pita šta je čovjek, a mora biti čovjek. I poručuje, prije egzistencijalista 20. vijeka, da čovjek prvo mora da živi, pa će onda, u tom životu, da shvati ko i šta je. Ne možemo čekati da odgovorimo na teoretska pitanja da bismo živjeli, nego živimo. A kad stoji pred Bogom, on stoji uvijek kao jedan tragalac za Božijom istinom. On se ponekad i ljuti, on ponekad i pita, ali najviše slavi Boga i Svetu Trojicu“, kaže Perović.
Kaže da je teologija Njegoša egzistencijalna.
„Najviše bih ga uporedio sa psalmopojcem Davidom iz Svetog pisma Starog zavjeta. Kad čitate Davidove psalme, vidite da on živi Boga kroz život, kroz sukobe, kroz patnju, kroz sreću, kroz tugu. Svuda ga vidi. I zaista kaže u onoj poemi koju sam pomenuo, „Crnogorac k svemogućem Bogu“: „Gdje god pogledam“, ajde sad da ga malo parafraziram, „kroz mikroskop ili kroz teleskop, kad gledam maloga mrava ili kad gledam sazviježđe, svuda vidim Tvorca“, navodi protojerej.
Ističe da nas Njegoš poziva na to da ne treba putovati u Japan i na Aljasku da bi se čovjek osjetio dijelom univerzuma.
„Može se i sa Cetinja i iz Podgorice osjetiti, da tako kažem, ta naša veza sa svemirom“, rekao je on.
Izvor: RTCG
