Piše: Milija Todorović
DPS bez ikakve zadrške ili promjene nastavlja svoju anticrkvenu politiku, proklamovanu još 2019 objavama da je SPC okupator Crne Gore. Gdje su stali „Zakonom o slobodi vjeroispovjesti“ donijetim iste godine (a demokratski oborenim i promjenjenim od strane naroda, naredne 2020), nastavili su sinoć ispred Cetinjskog manastira, učešćem (a očigledno i organizacijom) u okupljanju pod nazivom „Cetinje pamti“ čiji je formalni organizator NVO Centar za građanska prava.
Izgleda da se može povući znak jednakosti između količine zastupljenosti slobode vjeroispovjesti u ondašnjem DPS „zakonu“ i prisustva „građanskih prava“ u idejama pomenutog skupa. Niti je taj zakon branio tu slobodu, niti su se na sinoćnjem skupu branjena građanska prava. Naime, sve je bilo suprotno od toga.
Zakon koji je donio DPS (u suštini protiv građanskih prava SPC) odbačen je od strane naroda na svojevrsnom referendumu, na izborima 2020, i to je jedna od najbitnijih demokratskih činjenica moderne crnogorske istorije. Međutim, njegove ideje nastavljaju da žive kroz politiku agresije prema Crkvi, koju DPS zastupa i dalje. Kako drugačije opisati poruke i smisao skupa ispred Cetinjskog manastira, na kom su se čule poruke veličanja uličnih barikada iz septembra 2021. i na kom su, poput nekih opšteprihvaćenih simbola učesnika prikazivane slike lica sa Interpolove potjernice?
Pažljivom slušaocu govornika i čitaocu novinskih izvještaja sa ovog okupljanja, teško se razabrati oko čega su ideolozi DPS okupili građane? Protiv čega su onda postavljene barikade koje danas DPS veliča? Šta se to brani i šta to Cetinje treba da pamti?
Zašto je manje uvjerljivo da je Mandić lično u Kninu, nego da je tamo poslao nekoga
Prijavljeni i po svim crnogorskim zakonima legalni vjerski skup u organizaciji SPC, ustoličenja cetinjskog mitropolita od strane srpskog patrijarha u Cetinjskom manastiru, htio se spriječiti neprijavljenim okupljanjem na ulici, bez formalnog organizatora, a sa dominantnim prisustvom DPS lica i onih sa zvaničnih Interpol potjernica. Ta činjenica je, sama po sebi, dovoljna da dovede u pitanje legitimitet i prisustvo zdravog razuma u ovome što nam danas poručuju predstavnici DPS i ES, dvije najbrojnije opozicione partije. Pored anticrkvenog duha, oni proklamuju haos i anarhiju.
A zbog čega? Odnosno, protiv čega? Možda bismo mogli da razumijemo „spontano okupljanje“ i „pravljenje barikada“ protiv neke iznenadne stihije ili nečega što ugrožava miran i bezbjedan život građana prestonice? Ali DPS je 2021, a evo i sinoć, poručio da ne dozvoljava pravo i mogućnost na obavljanje vjerskog obreda Joanikiju Mićoviću, mitropolitu Crnogorsko-primorskom i građaninu Crne Gore, koji na Cetinju živi i radi evo već četiri decenije, i koga je lično srpski patrijarh u ljeto 1999. baš u Cetinjskom manastiru, rukopoložio za vladiku (tada vikarnog episkopa mitropolitu Amfilohiju).
Ako ovome dodamo da su i Joanikijeve prethodnike, Amfilohija, Danila, Joanikija i Gavrila, čitavih 100 godina prije ove DPS ujdurme, neometano uvodili u cetinjski tron upravo srpski patrijarsi, onda se nameće zaključak da DPS ovaj anarhistički performans izvodi jedino i samo zato što je tih dana gubio svoj decenijski politički monopol. A nastavlja sa produkovanjem tenzija upravo zato što taj monopol od tada nije povratio, i sve su manje šanse da će ga ikada povratiti.
U tu svrhu, DPS se nije libio da na govornicu pred manastir, pored Nele Savković, izvede i jednu emotivno i mentalno skrhanu ženu, koja javno iznosi najmonstruoznije optužbe na račun Crkve, ničim dokazive stravične tvrdnje, koje prisutni borci za „građanska prava“ pozdravljaju ovacijama i odobravanjem!?
Na kraju, mogla bi se ipak konstatovati i jedna ohrabrujuća činjenica: ovih i ovakvih DPS aktivista, uprkos neradnom danu; uprkos lijepom vremenu cetinjskog prohladnog ljetnjeg predvečerja; uprkos „dolasku iz svih crnogorskih gradova“ – sve je manje i manje…
