Tužno je bilo sve ono preksinoć. Omlitavljeli, preparirani vuk u emisiji koju vlasnici Vijesti koriste kao ideološko čistilište, odnosno ”kajalište”. A zove se znakovito – Načisto. Uživo smo gledali kako se oburdava jedna ličnost po svim ključnim osobinama po kojim je želio da bude pamćen. Mučno za gledanje svima, ma sa koje ideološke strane dolazili. Na red konfuzije, takozvanih korisnih korisnih nejasnoća, ide red odricanja, pa nekog smušenog kajanja… sve dok milosrdni voditelj ne kaže – dosta je! Izgleda da je na momente i njemu bilo previše degutantno, pa je gosta-pokajnika morao obuzdavati na smislenoj granici lamenta, da bi barem nekom izgledalo koliko toliko uvjerljivo.
Kako racionalizovati onaj više karakterni, a manje politički sunovrat? Jedino što bi u ovom slučaju bilo opravdano posumnjati jeste da Mandić pokušava da napravi korak ka, do juče nezamislivom činu – saradnji sa DPS. Za razliku od njega, državotvorci veterani, oni koji su se presvukli davne 1997, stoje na svom mjestu i mirno, predatorski čekaju. Da partner sa srpske desnice okaje grijehe, bezubo i spuštenog garda progovori sve ono zbog čega je on isti ”sabljom” sjekao sve one silne kolaborante, izdajnike, veleizdajnike… Eto gorke pilule sudbine, sve je to prošao da bi na kraju ostao upravo s njima. Znate onu scenu iz filmova kad svježe liječeni alkoholičar dolazi u grupu onih sa sličnim problemom, pa svoj put odvikavanja počinje izjavom: Da, ja sam alkoholičar! Mislim da je, namon emisije, svako u stanju da napravi analogiju sa ovim, Mandićevim slučajem.
Ustaje vremešni, sijedi Zdravko i bratski grli osijeđelog Andriju, poslednjeg na listi koju je predvodio. Svjetla se gase – The End.
Filip Dragović
