Piše: Vuk Bačanović
I tako, dok su građani Crne Gore te 2020. godine pratili rezultate izbora misleći ne samo o tome da li će mizerne penzije dolaziti na vrijeme, već da li će ih uopšte i biti, u podzemlju koje je služilo kao postament propadajuće vlasti, odvijao se istinski umjetnički performans državne bezbjednosti: „Akademija grafitne propagande DPS-a“.
U glavnim ulogama — šef kontraobavještajne zaštite ANB-a Drago Spičanović i njegov saučesnik, mafijaški bos, Aleksandar Mijajlović. Scenarij: „Kako izazvati međunacionalnu mržnju, a ispasti borac protiv nje“.
Rekviziti: sprej, poruke tipa „Selite se Turci“, i — naravno — patriotski bonus „4S“.
U toj noći „državnog patriotizma u spreju“, dok su kriminalci s bedževima ANB-a i Specijalnog odjeljenja šarali po zidovima Pljevalja i Rožaja, njihovi saučesnici, najnezavisniji od svih nezavisnih novinara, spremali su jutarnju patetiku.
Na portalu su već čekali naslovi: „Fašisti ponovo prijete Bošnjacima!“
I tako, dok su režimski obavještajci glumili četnike, režimski kolumnisti, pardon nezavisni novinari, glume borce iz Španskog građanskog rata.
Plan je bio vrlo jednostavan: Jedni šaraju, drugi pjevaju „Aj Karmela“ — a treći broje klikove i potencijalne glasove.
Prvi čin – sprej i mrak.
Drugi – kolumna i suze.
Treći – amnezija i nastavak karijere.
Ali avaj, nije uspjelo.
Taktika „Vidite šta su vam uradili Srbi!“ ili „Vidite šta vam rade Turci!“ — zavisno od toga gdje sprej kapne i koliko glasova zafalilo — ovoga puta omašila je gore od ubjeđivanja globalnog auditorijuma da je Hamas paraglajderima i raspalim kamionima, bez ikakvog ometanja od strane jedne od najopremljenijih vojski svijeta, probio najčuvaniju granicu na svijetu.
U tom galimatijasu moralnog smrada i profesionalne dvoličnosti, „nezavisni novinar“ nije ništa drugo do kurir koji nosi državnu poštu, samo bez uniforme.
Kao piroman iz Alan Forda koji zove vatrogasce da ih fotografiše dok gase požar koji je sam zapalio.
Međutim, ovaj slučaj nije samo podsjetnik da je neki DPS u nekoj maloj Crnoj Gori bio spreman da zapali zemlju zbog mandata — nego i da je raznoliki spektar „nezavisnih medija“ širom regiona, na sličan način instruisan od obavještajnog podzemlja, uvijek spreman da podrži slično.
I zato, kad sljedeći put vidite naslove o ponovnim tenzijama, ugroženosti zajednice ili oskrnavljenom pravoslavnom/muslimanskom groblju, vehabiji koji prijeti Srbima u Bihaću, katoličkom fanatiku koji ne dopušta ženi u nikabu da klanja na javnom travnjaku, statui Pavla Đurišića u crkvi — sjetite se da rijetko šta od toga biva spontano i da je rijetko koji komentar na sve to u „nezavisnim medijima“ zaista novinarstvo.
To je repertoar, a svaki repertoar ima budžet, režisera i sponzora.
Zbog toga, kad sljedeći put čujete, odnosno vidite neko obilato kaparisano „nezavisno“ upozorenje da „rastu tenzije“, prasnite u smijeh — jer upravo gledate reprizu predstave „Selite se Turci“, ovog puta u izdanju „Selite se, svi vi koji mislite svojom glavom“.
I sve to, naravno, uz medijskog naratora iz „nezavisnog medija“ koji već zna kraj:
„Nema potrebe, sirotinjo, da u bilo šta sumnjaš — realnost koju mi kreiramo je najsmislenija od svih realnosti.“
A ako to ne upali, tu su na kraju tunela srpske strave i još srpskijeg užasa, punog ala, Turaka, bauka, četnika, džina letača, džihadista i drugih bića iz balkanske žurnalističke mitologije, nasmijane face Darka Šukovića i Dinka Gruhonjića da vam poruče: „Pogledajte ljudi ove face, zar bi vas ove face lagale?“
