Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Gledam prije neki dan Paskaljevićev film „Vreme čuda“ urađen po istoimenom romanu Borislava Pekića. Pored 300 čuda scena i dijaloga u kojima revolucija ratuje sa životom i Bogom, jedna scena je upečatljiva i evo ispade futuristička.
Mlad boljševik se penje na zvonik crkve i kači revolucionarni barjak kao simbol korjenitih promjena. Gledalac filma u toj sceni jasno prepoznaje brutalnost i primitivizam nove vizije u odnosu na tradicionalne vrijednosti.
S obzirom na scene koje danas vidimo na pravoslavnim hramovima u Cetinju i okolnim selima, gdje ljudi koji ne razumiju smisao crkve kače državne crvene zastave, ove prizore iz filma možemo opisati kao proročke. Film je snimljen 1990 kako bi opisao nasilje iz 1945, a evo nagovjestio je nevolje sa primitivizmom 2022 i 23. Polet „evropskog puta“ i krila „građanske demokratije“ u Crnoj Gori danas, nastavili su tamo gdje su stali Paskaljevićevi epizodisti. Nadam se da će dobiti neko priznanje sa potpuno sporednu ulogu do kraja ove naše predstave….
Do čitanja u narednom broju….
