Piše: Vojin Grubač
Hrvatski ministar spoljnih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman je prije neki dan oštro kritikovao najavu Skupštine Crne Gore da će 21. aprila obilježiti Dan sjećanja na žrtve ustaškog logora Jasenovac iz Drugog svjetskog rata. Hrvatska radio-televizija prenijela je njegovu ocjenu da „politički krugovi koji su u Crnoj Gori pokrenuli obilježavanje imaju najmanje prava da govore o Jasenovcu, jer se identifikuju s četničkim nasljeđem i negiraju genocid u Srebrenici“, dodajući da bi Crna Gora morala da se, između ostalog, suoči s odvođenjem civila u logor Morinj.
Njegovi stavovi imali su politički eho u Crnoj Gori, pa je za Televiziju E predsjednik Hrvatske građanske inicijative (HGI) Adrijan Vuksanović istakao da „najmanje prava da obilježavaju Jasenovac imaju oni koji ne priznaju žrtve Srebrenice, od Hrvatske žele da naprave strašilo“. Dakle, tema su logori i drsko ponašanje Grlić Radmana i Vuksanovića. Na takvu drskost, ispravan odgovor je- podsjetiti ih na neke stvari koje im ne mogu proći.
Morinj, Lora, hrvatski logori
Hrvatski ministar Gordan Grlić Radman spominje sabirni logor „Morinj“ u Crnoj Gori, a ne spominje da je između 1991. i 1997. godine u Hrvatskoj postojao čak 221 logor i sabirni centar za civile i ratne zarobljenike srpske nacionalnosti. Dakle, dvjesta logora više nego u Crnoj Gori gdje je bio jedan- Morinj, u kojem niko nije likvidiran.
Među tim logorima bila je i zloglasna splitska „Lora“, u kojoj su svirepo pobijeni zarobljeni crnogorski rezervisti. Poslije stravičnog mučenja, na najbrutalniji način likvidiran je 21 zarobljeni pripadnik JNA: 14 iz nikšićko-šavničke i šest iz barske grupe. Nikšićanin Luka Adžić umro je od posljedica mučenja nepunu godinu poslije razmjene zarobljenika, a jedini preživjeli iz „Lore“ je Veselin Bojović sa Žabljaka, koji je bio zarobljen kao mladi vojnik.
I odmah se postavlja pitanje: zbog čega Hrvatska nije razmjenila zatočenike „Lore“ za zatočenike „Morinja“? U strašnim mukama usmrtili su dvadeset jednog crnogorskog rezervistu u „Lori“, dobili od Crne Gore žive sve zatočenike logora „Morinj“ i još traže 17 miliona evra odštete za logoraše Morinja, uslovljavajući Crnu Goru na putu ka EU? I još tvrde da su prijatelji Crne Gore, a ne bezočni i bezobrazni ucjenjivači koji liče na razbojnike.
Da imaju ikakvih moralnih normi, zvanični Zagreb bi morao predložiti i isplatiti po 17 miliona evra svakoj porodici crnogorskih rezervista koji su likvidirani u „Lori“, jer je njihovo pojedinačno stradanje bilo veće od stradanja svih zatočenika logora „Morinj“ zajedno.
Vojin Grubač: Mljevenje Srba u Hrvatskoj, od 1991. do danas: 457.771 izgnanih
Herceg Bosna – Srebrenica
Spočitavanjem „negiranja Srebrenice“ pojedinim političkim krugovima u Crnoj Gori, hrvatski ministar Grlić Radman je nepozvan ušao u pitanja srpsko-bošnjačkih odnosa, koja bi trebalo da budu izvan njegovog političkog interesovanja. Odakle mu uopšte pravo da spominje Srebrenicu u kontekstu odnosa Hrvatske i Crne Gore? Kakve veze ima Crna Gora sa Srebrenicom? Odgovor je — nikakve.
Međutim, Hrvatska i te kako ima veze s činjenicom da je u Bosni i Hercegovini, na teritoriji nekadašnje nepriznate Herceg-Bosne, postojalo oko 60 logora koje su hrvatske vojne i paravojne jedinice otvorile za civile i ratne zarobljenike bošnjačke nacionalnosti. Prema podacima Udruženja logoraša BiH, kroz te logore prošlo je oko 25.000 ljudi, uglavnom Bošnjaka. Najpoznatiji logori bili su: Heliodrom, Gabela, Dretelj, Rodoč, Čapljina i Ljubuški. Beri Fruer, glasnogovornik UNPROFOR-a u Sarajevu, svojevremeno je izjavio da se u Mostaru i oko njega „u rukama hrvatskih snaga nalazi čak 22.000 Bošnjaka“. Samo u logoru Heliodrom bilo je zatočeno između deset i dvanaest hiljada ljudi.
Postoje i brojni primjeri manjih logora, gdje su upečatljivi primjeri koji su svojevremeno prezentovani na portalu Rijaset.net. Tako se za logor Staklenici na Buni kod Mostara navodi da je u njemu bilo zatočeno 1.150 Bošnjaka, nad kojima je vršen brutalni teror, a blagajski imam Muharem-ef. Bećirović ubijen je u džamiji. Za stadion Veleža navodi se da je bio sabirni centar iz kojeg su Bošnjaci deportovani u logore, pri čemu je tokom hapšenja ubijeno više desetina ljudi. Za sabirni centar „Apoteka na desnoj obali Neretve“ navodi se da je u njemu bilo zatočeno oko 530 Bošnjaka, koji su bili izloženi teškom zlostavljanju, uključujući i nasilje nad ženama.
Hrvatsko ucjenjivačko političko tumaranje
Hrvatski ministar Grlić Radman danas govori o stradanjima Bošnjaka u Srebrenici, miješa se u srpsko-bošnjačke odnose i spočitava Crnoj Gori negiranje Srebrenice, a ne govori o zločinima koje su počinile hrvatske snage u Herceg-Bosni. Zar je ta dvolična politika standard hrvatske diplomatije?
Zar ti hrvatski zločini nisu tema koja bi trebala da interesuje hrvatskog ministra? Da li Grlić Radman priznaje zločine nad Bošnjacima u Herceg Bosni? Da li priznaje zločine nad crnogorskim rezervistima u „Lori“? Ako ništa od toga ne priznaje, ko mu daje pravo da Crnoj Gori bilo šta spočitava? Isto se odnosi i na Adrijana Vuksanovića, loše kopije hrvatskog ucjenjivačkog političkog tumaranja.
