Piše: Vojin Grubač
Dok presretnuti telefonski razgovori, koji se objavljuju ovih dana, svjedoče o kriminalno – patološkom sistemu vladanja DPS-a, javio se istoričar Dragutin Papović da skrene tu vrelu temu na kolosjeke prošlosti.
Dotični, servilni DPS istoričar je odjednom odlučio da se bizarni i opasni skandali koje je pravio DPS za vrijeme svog vladanja, a ovih dana vidimo o čemu se radi, prevedu na temu: da li se 1918. godine desila nasilna aneksija Crne Gore, ili ona nije bila nasilna?! Elem, opštepoznato je da su stvaranjem Kraljevine SHS nestale i Srbija i Crna Gora kroz unutrašnje ustrojstvo te države, pa se na tom mjestu ova tema mogla lako završiti prije početka.
Konstrukcije lošeg propagandiste
Kao povod za skretanje teme Papović je naveo, kako kaže: «da su poslanici PES-a Gordan Stojović i Miloš Pižurica predložili izmjene i dopune Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović-Njegoš tako da se termin ‘nasilna’ ispred aneksije izbriše, navodeći da to ‘nije usmjereno na reviziju istorijskih činjenica.»
Vojin Grubač: Kataklizma civilnog sektora lažnih antifašista
A zatim je temu zaključio ovako: «Na ovaj način je PES zvanično usvojio bjelašku ideologiju. Ako se ima u vidu da je PES, sasluživanjem u podizanju i sakrivanju spomenika Pavlu Đurišiću, zvanično usvojio četničku ideologiju, može se nedvosmisleno zaključiti da je PES postao bjelaško-četnička filijala Nove srpske demokratije.»
Što se tiče nakaradnih konstrukcija i konstatacija koje su citirane, odmah moramo eksplicitno zaključiti da je Papoviću u trenutku pisanja teksta iznenada pukla ideološka kanalizacija.
Ipak, hajdemo po redu. Naravno da 1918. ѓodine nikakve nasilnosti nije bilo, jer je Podgorička skupština odražavala većinsku volju naroda Crne Gore toga vremena. Svima je poznato da je razlika između bjelaša i zelenaša bila u tome što su prvi bili za bezuslovno, a drugi za uslovno ujedinjenje sa Srbijom. Ujedinjenje sa Srbijom nije se dovodilo u pitanje čak kod ovih konfrontiranih strana.
Međutim, ne samo da nije bilo nikakve nasilnosti 1918. godine, već nije bilo niti aneksije jer je stvaranjem Kraljevine SHS- Srbija nestala, pretvorivši se u mnogo oblasti.
Naime, Kraljevina SHS je odmah bila podijeljena na 33 oblasti a potom, od 1929. godine na devet banovina. Zaključak je jednoznačan: Crnu Goru nije mogla anektirati Srbija koja je nestala prvo u oblastima, a potom u banovinama. Dakle, sva ova priča je faktički bila- ni o čemu.
Vojin Grubač: Kataklizma civilnog sektora lažnih antifašista
A tek, veza PES-a s četnicima kroz priču o spomeniku Pavlu Đurišiću je bila konstrukcija nedostojna jednog istoričara. Elem, možda je bila dostojna za nekoga ko koristi teške narkotike, jer je priča više nego isčešena, lišena logike i zdravog smisla.
Zato je smiješno što je sve ove svoje konstrukcije istoričar Papović stavio u tekst objavljen na portalu Analitika 12. oktobra 2025. pod sumanutim naslovom: «Papović: PES je bjelaško-četnička partija»!? Možete zamisliti šta mu je palo na pamet: PES je bjelaško- četnička partija!? I to se zove- naslov? Ne, to je promašena etiketa jednog izgubljenog lika koji ne zna u kojem svijetu živi.
Koliko znamo, što se tiče spomenika Đurišiću, PES je reagovao oštrom osudom toga događaja. Osim njih, za podizanje toga spomenika ne mogu se vezivati Demokrate, pa čak ni ZBCG koji se distancirao jer su na skupu u Gornjem Zaostru primjećeni oni koji su učestvovali u Đukanovićevoj i Vučićevoj aferi «lažni državni udar u Crnoj Gori».
Tada se nameće pitanje: u čijoj je režiji taj spomenik dignut? Veći dio javnosti smatra da su krugovi oko Vučića to inicirali, da bi time dali prostor Đukanovićevom propagandnom bašibozuku da dejstvuje protiv sadašnje parlamentarne većine. Otprilike je to tako i ispalo. Novost je, što se tom propagandnom bašibozuku svojim nakaradnim tekstom evo pridružio i istoričar Dragutin Papović da bude mirođija neukusnoj i masnoj čorbi dva diktatora, od kojih je jedan bivši.
Papovićev zadatak je da spinuje i diže prašinu oko nebitnog
Umjesto ovoga spinovanja Papovića, danas je aktuelno drugo pitanje: da li je Crna Gora 2006. godine postala nezavisna država ili je anektirana od strane kriminalne hobotnice zla na čijem čelu je bio Milo Đukanović i oligarhija koja je Crnu Goru pretvorila u otiraču za čišćenje svojih skupocjenih cipela?
Po onome što vidimo iz prepiski preko mesindžera ovih dana, desila se druga varijanta: tako da je pitanje 1918. godine postalo izuzetno nevažno kao stvar daleke prošlosti.
I da zaključimo, Dragutin Papović je očito pogazio svoju profesiju jer je od momenta prelijetanja na službu u DPS, postao dio izopačenog sistema vladanja Crnom Gorom. Njegov zadatak, kao i ostalih propagandista toga sistema je bio da diže medijsku prašinu o sporednom i nebitnom dok kroz Crnu Goru špartaju kontejneri kokaina i šleperi cigareta, a tajni računi se pune stotinama miliona evra. A koji mu je sada zadatak, više je nego očito.
