Piše: Vojin Grubač
Evropa je ovih dana dobila jednog novog državnika, Fridriha Merca, budućeg kancelara Njemačke koji dolazi iz redova „duboke države“.
Samim tim je bilo očekivano i zakonomjerno, da on retorički odmah i oštro uđe u konflikt sa Vašingtonom, tvrdeći da neće dozvoliti miješanje nove američke administracije u pitanja EU.
Preciznije, Merc je doslovno izjavio: „Potrebno je Evropsko jedinstvo kako bi se suprotstavili miješanju SAD i Rusije“, nazivajući „intervencije“ iz Vašingtona: „dramatičnim i drastičnim“.
Uzgred budi rečeno, evropske države su se otvoreno miješale u poslednje izbore u SAD, stajući na stranu kandidata duboke države, gospodina Bajdena: tako da je svaka priča o „miješanju“ prilično upitna.
Problem te „bačene rukavice izazova“ u lice Vašingtona od strane Merca je u tome što je ekonomija SAD duplo jača od ekonomije EU, a vojna sila Evrope nekoliko desetina puta slabija od vojne sile SAD. Šta to znači: odlično znamo u grubim vremenima brutalne geopolitike, koji slijede.
Merc ima podršku duboke države, koja jeste moćna sila investicionih fondova, ali je vrlo problematično: da li i pored toga ima dovoljno „dobre karte u rukama“ ako ulazi u otvoreni konflikt sa Vašingtonom koji je višestruko jači od Evrope?
Kroz traktat o „evropskom jedinstvu“, Merc poziva sve države EU da mu se pridruže. Da li će se to desiti?
Mađarska i Slovačka se očito neće pridružiti toj ideji, a otkaz od takve politike može se skoro sigurno očekivati od Đorđe Meloni, premijerke Italije: visprene političarke širokog opsega manevra, državnice koja odlično osjeća planetarne tektonske poremećaje i realne tendencije u geopolitici.
U tom slučaju, Vašington ima kritičnu masu da dođe do polarizacije u EU po pitanju ideje koju je predočio Merc, a svaka polarizacija u ovom sumburnom vremenu može dovesti do dubljeg evropskog raskola i mijenjanja sile političke gravitacije evropskih država.
Kako predsjednik imperije zvane SAD, Donald Tramp: ima vrlo „žestoke momke“ u svojoj administraciji, to će pitanje ideje suprotstavljanja ključnoj imperiji Zapada, koju je iznio budući kancler Fridrih Merc: biti u teškim iskušenjima. Prosto rečeno, tlo će da mu se zatrese od takve ideje.
U tom smislu, ne bi bilo neočekivano da se kao lider nove Evrope od strane SAD promoviše premijerka Italije: Đorđa Meloni, a odbaci Fridrih Merc: budući kancler Njemačke.
Gledajući stvari ne samo u domenu odnosa sile i moći, već i metafizički: sve su prilike da dolazi vrijeme Đorđe Meloni.
Premijerka Italije Meloni izvanredno balansira među krajnostima, što je neophodno da bi se Evropa sačuvala od opširnog unutrašnjeg političkog konflikta većih razmjera, koji bi joj mogao donijeti ne baš lijepe perspektive: kako u očito protivurječnim društvenim procesima, tako i u ekonomiji koja je u ozbiljnim problemima.
