Piše: Džek Poulson
Nacionalni fond za demokratiju, neprofitna organizacija koju finansira vlada Sjedinjenih Američkih Država, a čiji je cilj uticaj na unutrašnju politiku zemalja širom svijeta, tvrdi da su njeni napori dio kampanje za promovisanje „otvorene i transparentne vlasti“.
Ova organizacija, koju finansira Kongres i koja djeluje u saradnji s američkim Stejt departmentom, podržavala je aktiviste i organizacije civilnog društva širom Evrope, Azije, Bliskog istoka i Afrike u njihovim nastojanjima da se postigne veća otvorenost u radu državnih institucija. Tako, u jednom od najnovijih izvještaja, Nacionalni fond za demokratiju navodi da je „jačanje transparentnosti“ ključno za izgradnju povjerenja u institucije i demokratsko upravljanje, te poziva na donošenje novih zakona o objavljivanju informacija, posebno u zemljama Balkana.
Ipak, uprkos plemenitim ciljevima koji se tiču većeg objelodanjivanja podataka u zemljama u razvoju, sam Fond sada uvodi novu politiku zatvorenosti. U okviru novog pravila, predstavljenog ovog sedmice pod nazivom „dužnost brižnosti“, Fond je tiho objavio da će od sada imena korisnika njegovih programa biti skrivena od javnosti. Na spisku dotacija za 2024. godinu, koji prati ovu novu politiku, navedeni su iznosi i kratki opisi za više od 1.700 dotacija — ali su sva imena primalaca i njihovi identiteti u potpunosti uklonjeni.
Ova odluka predstavlja suštinsku promjenu u programskoj politici Nacionalnog fonda za demokratiju. Decenijama unazad, u skladu sa svojim javnim zalaganjem za transparentnost, ova organizacija je redovno objavljivala godišnje spiskove primalaca svojih grantova.
Nebojša Popović: Trampov potpredsjednik koji je “katastrofa za Ukrajinu”
Fond je osnovan početkom osamdesetih, u ranoj fazi Reganove administracije, kao odgovor na sve veću kontroverzu oko aktivnosti Centralne obavještajne agencije. Cilj je bio da se američki uticaj u inostranstvu vrši kroz otvorene programe, koji su do tada bili u domenu tajnih operacija. „Ovaj program neće biti skriven u sjenci. On će stajati ponosno pod svjetlom reflektora, jer tu mu je i mjesto“, izjavio je predsjednik Ronald Regan 1983. godine.
„Mnogo toga što mi danas radimo, radilo se tajno prije 25 godina od strane CIA-e“, rekao je privremeni predsjednik NED-a, Alen Vajnstin, u intervjuu iz 1991. godine za kolumnistu Washington Post-a Dejvida Ignejšijusa, koji se često citira. „Najveća razlika je u tome što, kada se takve aktivnosti sprovode otvoreno, mogućnost skandala je gotovo nula. Otvorenost je sama po sebi zaštita“, dodao je on.
Glavni američki finansijer otvorenih operacija bio je upravo Nacionalni fond za demokratiju (NED), kvazi-privatna organizacija koju je u početku vodio Karl Geršman, a koja je pod kontrolom Kongresa SAD, objasnio je Ignejšijus. Tokom kasnih osamdesetih, NED je otvoreno radio ono što se ranije sprovodilo u tajnosti — poput finansiranja antikomunističkih snaga iza Gvozdene zavjese i podrške disidentskim medijima poznatim kao „samizdat“.
Fond je u početku bio aktivan i unutar samog Sovjetskog Saveza. Finansirao je sovjetske sindikate, fondaciju koju je vodio ruski aktivista Ilja Zaslavski, projekat usmene istorije pod vođstvom sovjetskog istoričara Jurija Afanasjeva, pokret za nezavisnost Ukrajine poznat kao Ruh i mnoge druge projekte. Izbjegavanje skandala u kome bi novinari ili strane vlade otkrile tajno finansiranje političkih aktivnosti bio je suštinski razlog postojanja NED-a.
U novije vrijeme, NED je vrlo aktivan u isticanju kršenja ljudskih prava u Kini, naročito u većinski muslimanskom Sinđang-Ujgurskom autonomnom regionu. Njegovi partneri takođe rade u Ukrajini na suprotstavljanju navodnom ruskom uticaju. U izvještaju pod nazivom „Dugoročne investicije donose plodove u Ukrajini“, NED je hvalio svoju ulogu u finansiranju lokalnih tink-tenkova i aktivista koji se zalažu za reforme civilnog društva, uključujući i kontroverzni zakon o registraciji medija iz 2023. godine, koji je korišten za gašenje medijskih kuća optuženih za širenje „ruskih narativa“.
Iako formalno djeluje kao kvazi-nezavisna neprofitna organizacija, NED u suštini i dalje predstavlja produženu ruku američke vlade. Njegov menadžment čine bivši kreatori politike i izabrani zvaničnici, a gotovo sva sredstva potiču iz budžetskih izdvajanja koje odobrava Kongres. U fiskalnoj 2024. godini, čak 99,3% od ukupno 356,5 miliona dolara prihoda Fonda stiglo je direktno od Vlade SAD.
Naglasak na tajnosti koji sada sprovodi Nacionalni fond za demokratiju (NED) opravdava se kao mjera bezbjednosti s ciljem zaštite primalaca njihovih sredstava. U saopštenju, ova organizacija je navela da su Talibani ciljali Avganistance povezane sa NED-om i da su se dobitnici njihovih grantova našli na ruskim „spiskovima za likvidaciju i hapšenje“.
Godine 2022, NED je navodno uklonio spiskove svojih grantova povezanih s Ukrajinom. Arhivirani internet zapisi pokazuju da je više od 22 miliona dolara u grantovima za grupe i aktiviste u toj zemlji očigledno izbrisano.
Ipak, ovaj nagli zaokret od transparentnosti prema tajnosti događa se u širem kontekstu nastojanja da se informacije skriju. Prošlog mjeseca, međunarodna novinarska organizacija za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije (OCCRP), koju podržava Vlada SAD, takođe je savjetovala svoje saradnike da „legalno pere novac“ u svrhu prikrivanja osjetljivih donatora, kao odgovor na ono što su opisali kao „otrovnu budućnost“ za novinare koji se zalažu za demokratiju. Stejt department je takođe retroaktivno uklonio podatke o velikoj većini ugovora ličnih usluga u okviru agencije USAID iz javnih evidencija.
„Umjesto da objavljujemo imena koja bi mogla poslužiti kao mapa za one koji žele da ućutkaju borce za slobodu, mi dajemo opisne informacije koje odražavaju prirodu njihovog rada, a da ne ugroze njihovu bezbjednost“, napisao je Vilson u saopštenju o novoj politici u ponedjeljak. On je dodao da nova politika ipak zadržava „duh transparentnosti“.
Dr Džek Poulson je izdavač platforme All-Source Intelligence Fusion. Nakon dvije godine rada kao istraživač u odjeljenju za vještačku inteligenciju u kompaniji Gugl, gdje je radio na sistemima za preporuke i obradi prirodnog jezika, dao je ostavku u znak protesta zbog povlačenja Guglovih mjera zaštite međunarodnih ljudskih prava. Doktorat iz računarske i primjenjene matematike stekao je 2012. godine na Univerzitetu u Teksasu u Ostinu. Nakon toga, radio je kao docent na katedri za računarske nauke i inženjerstvo na Džordžija Teku, a zatim kao docent matematike na Stanfordu.
Izvor: The Gray Zone
