U vrlo kratkom periodu desila su se dva znakovita poraza DPS-a i njegovih satelita. Prvi je bio organizacija bizarnog protestnog okupljanja na Cetinju koju je obilježio nedostojni skup poslednjih aktivnih, uličnih burlikača iz redova DPS-ovog „orkestra za svadbe i sahrane. Kamenice, jaja i petarde su bile manji problem od uvreda na nacionalnoj osnovi koje su plasirali čuveni „borci za evropske vrijednosti“, pokazavši time da su njihovi civilizacijski kapaciteti daleko od minimuma. Konačni rezultat toga skupa je bio ravan nuli, ali i uvertira za novu akciju: „smjene predsjednika Skupštine“ u kojoj su prošli još gore.
Naime, dovoljan je bio efektan istup Milana Kneževića od nekoliko minuta da budu potopljeni svi dupli standardi DPS-a i Bošnjačke stranke. A dodatno, da odluku GP URA o uskraćivanju povjerenja predsjedniku Skupštine potpuno politički obesmisle i stave tu organizaciju na pogrešnu stranu priče.
Ispalo je da je predlog PES-a da se rasprava i glasanje o uskraćivanju povjerenja predsjedniku Skupštine skine sa dnevnog reda: bilo spasonosno rješenje da DPS, BS i GP URA izbjegnu teško blamiranje u koje su uporno srljali. Kako nisu htjeli, prosto su torpedovani i na duže vrijeme izbačeni iz smislene političke igre. Posledice po Bošnjačku stranku mogu biti u nekoj mjeri ozbiljne. Jer, pored toga što Demokrate nisu voljne da ih vide u Vladi, sada to ne želi niti DNP. Kako će se proces predviđene, i skoro sigurne inkorporacije Bošnjačke stranke u Vladu završiti, tek ćemo vidjeti. Da se podsjetimo, BS je poslije prvih pregovora o sastavu Soajićeve Vlade bila „sigurni konstituent“, pa je Ibrahimović „zabrljao“ i to se nije desilo.
Za sada je BS, uslovno rečeno, ipak dio vlasti iako nije u Vladi, jer im premijer Spajić nije dirao mjesta po dubini, što je i sam izjavio. Oni se tako nalaze u poziciji koju je imao DF za vrijeme Vlade Abazovića. Ukoliko ne uđu u Vladu, „mjesta po dubini“ im mogu biti „utješna nagrada“.
I da zaključimo, poslije dešavanja na Cetinju i u Skupštini, Vlada je izašla politički još jača jer je opozicija doživjela dva teška poraza. I to ne samo politička, već i medijsko-propagandna. Utisak o opštem blamiranju opozicije će dugo trajati, jer ovi porazi imaju veliku težinu.
Za portal „Žurnal: Vojin Grubač
