Ko god čita ova moja piskaranja zna da nijesam ljubitelj politike bivšeg DF-a, i da odbranu srpstva u Crnoj Gori ne vidim kao sluganjstvo beogradskoj administraciji. Ako postoji školski primjer političkih antitalenata, to su Andro, Milan, Medo i ekipa… Tako da se slažem da u normalnim i redovnim političkim okolnostima oni mogu biti samo autsajderi na klupi, a nikako glavni igrači sa loptom u nogama.
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Međutim, ova situacija pred sastavljanje nove crnogorske vlade nikako nije normalna ni redovna. Ovoj Vladi je „malo“ 41, ili bilo koji broj podrške u parlamentu ispod 49 poslanika. To je tako zbog nesvakidašnjih okolnosti da sastavljamo prvi postkomunističku i postkriminalističku Vladu, bez ikakvih DPS ili SDP okolnosti oko ili iznad nje. I samo takav kapacitet podrške garantuje moć razmontiravanja i razšarafljivanja konstrukcije koju su ovi zakivali po državnim institucijama, decenijama.
A taj brojka 49+ ne može da se broji sa koalicijom oko DPS. A ako je tako, onda jedina preostala matematika ide preko 50 poslanika „30-avgustovske“ većine i još 10 poslanika manjina. Ako oduzmeš URA i koaliciju ZBCG, onda potrebnih 49 nemaš sa PES, Demokratama i manjinama. Dakle, sve što ruši ovu jednostavnu matematiku predstavlja potpunu političku neozbiljnost i neodgovornost. Politička koalicija antitalenata nosi naziv „Za budućnost“… što i na simboličkoj ravni znači: bez nas ne možete dalje. A sa njima, upakovanima na mjesto koje im pripada po broju mandata – može da se gura dalje, svak u svom resoru, i svako u svom filmu.
Osim toga, ne mogu da zamislim mandat još jedne Vlade CG tokom koga ću opet slušati iste likove koji sebe poistovjećuju sa srpskim narodom, i koji bi svoj (neopravdani) izostanak iz izvršne vlasti opet kvalifikovali kao svenarodno stradanje.
P. S. Pa da vidimo da li će Ibrahimović smjeti ili htjeti da ne bude u Vladi, iz nekih, nazovi, ideoloških principa?
Do čitanja u narednom broju.
