Histerija u EU koja zabranjuje i protjeruje ruske medije, kulturu, vrhunske ruske umjetnike, sportiste, naučnike, diplomate, studente… preliva se u Crnu Goru, kojoj inače malo treba da na „mini planu“ doživi istu tragediju kakva se danas odvija na Dnjepru i Donu. Mandatar Dritan Abazović i njegovi saradnici, na radost dežurnih čuvara evro-atlantskih vrijednosti, najavljuje da će se i nad domaćim medijima koji „šire laži i rusku propagandu“ primijeniti rigidne mjere zabrane.
Dok bukti rat u Ukrajini i njegovi vinovnici na Zapadu protjeruju sve što je rusko, u Crnoj Gori ovaj nesrećni sukob postaje paravan za nastavak progona Crkve i „posrbica“, uz uvođenje verbalnog delikta i najave gašenja „proruskih“ medija. Na „čelu kolone“ stoje glasila koja su osnovana da održavaju režim Mila Đukanovića i ukrivaju njegove kriminalne tragove, ne hajući što ponovo provociraju opasnu atmosferu sukoba kakvu smo do sada više puta gledali u bližoj prošlosti.
„Rat nikada ne dolazi sam po sebi. Uvijek iza toga stoje ljudi koji guraju rat i to nisu samo političari, već i novinari“, napisao je prije osam godina njemački novinar, nekadašnji urednik uticajnog Zidojče algemajne cajtunga Udo Ulfkote, autor bestselera „Kupljeni novinari – kako CIA kupuje vijesti“. Ulfkote je početkom 2017. godine preminuo od posledica srčanog udara, a nemali broj njegovih kolega sumnja da je likvidiran, jer CIA i njena njemačka „ekspozitura“ BND ne praštaju. U pomenutoj knjizi, kao i u nekoliko intervjua datim po njenom objavljivanju, on je otkrio da američka CIA poslednjih decenija sistematski regrutuje i podmićuje novinare vodećih svjetskih izdanja, tjerajući ih da pišu u proameričkom i antiruskom duhu, priznajući da je i sam bio dio sistema obmane u kojoj političari, obavještajne službe i velike finansijske institucije usmjeravaju i kontrolišu njemačke medije.
Konkretnije – on i većina njegovih kolega na Zapadu su školovani i obučavani da obmanjuju javnost. „Mediji će donijeti rat u Evropu“, proročka je rečenica iz jednog intervjua koji je Ulfkote dao 2015. godine, tumačeći događaje u Ukrajini! Malo je naroda na svijetu koji tako jasno razumije ukrajinska dešavanja, jer su procesi koji su doveli do ovakvog epiloga, dobro poznati i odavno oprobani na ovom podneblju. Ukrajinski sukob je kod nas dočekan sa ranije spremljenim rovovima, nad kojima su se samo promijenile zastave. Najmanje 80 informativnih portala, 37 radio stanica, tri dnevne novine, 20-tak televizijskih stanica i par političkih magazina, svakodnevno obavljaju posao za interes neke od političkih subjekata ili finansijskih lobija, razlikujući se međusobno u vještini prikrivanja beskrupuloznih struktura koje ih finansiraju. Kod nas je propaganda odavno potisnula informativnu ulogu u medijima i na svojoj koži osjećamo žestoke posledice takvog stanja. Ostaci Đukanovićevog kriminalnog režima očajnički se „hvataju za pjenu“, poistovjećujući svoj opstanak sa „ruskom propašću“. Njihovi brojni i imućni mediji, dobijaju ohrabrenje iz Vašingtona i Brisela za mobilizaciju protiv Rusije.
Naravno, radi se o strukturama koje su imale veliku korist u narodnoj propasti i posrnuću Crne Gore u „banana državu“. Ogavno je slušati humanitarne tirade i priču o „stradaloj djeci“ od strane onih čija bezobzirnost ide dotle da ne mare šta će biti sa našom djecom, kao što ni do sada nisu brinuli. Najogavnije je što stvarna nesreće stradalnog naroda Ukrajine njih zanima samo u mjeri lične koristi. Nevladin sektor, političke partije, „inteligencija“… svi na bogatim apanažama, mobilišu se da Crnu Goru očiste od „ruskog malignog uticaja“, pravdajući to savezničkim „moranjima“, ali iza loše postavljenih kulisa svakodnevno vrište o traktorima za „posrbice“ i ukidanju „svetosavskog kulta krvi i tla“.A kakav je taj ruski uticaj, najbolje govori činjenica da tek mali broj srećnika uopšte zna da Ambasada RF uopšte i postoji, koliko su oni aktivni u „širenju malignog uticaja“ i „prljavog ruskog novca“. Ruskom poslanstvu, koje se svih ovih godina uglavnom nalazi u hibernaciji i postoji tek reda radi, ima se zamjeriti samo na neshvatljivoj nezainteresovanosti za događaje u Crnoj Gori, prepuštenoj decenijama na milost i nemilost perfidne zapadnjačke agresije.
Histerija u EU koja zabranjuje i protjeruje ruske medije, kulturu, vrhunske ruske umjetnike, sportiste, naučnike, diplomate, studente… preliva se u Crnu Goru, kojoj inače malo treba da na „mini planu“ doživi istu tragediju kakva se danas odvija na Dnjepru i Donu. Mandatar Dritan Abazović i njegovi saradnici, na radost dežurnih čuvara evro-atlantskih vrijednosti, najavljuje da će se i nad domaćim medijima koji „šire laži i rusku propagandu“ primijeniti rigidne mjere zabrane. Vrijedi li podrška Zapada mandatu Dritana Abazovića nove nesreće naroda u Crnoj Gori? Čin zabrane mišljenja i stava, koji se najavljuje uskoro nema opravdanja, a ugrozio bi sve postulate njegove javno deklamovane politike. Umjesto što nekritički ispunjava zadate naloge, valjalo bi da razmisli o efektu antiruskog dejstva i sramoti koju će osjetiti narod koji mu je na izborima dao priliku da dođe u poziciju na kojoj je.
I Mađarska je dio NATO pakta, pa Orbanu ne pada na pamet da se konfrotira sa Rusijom, jasno obrazlažući to „interesom mađarskog naroda“. Slično, samo drugim načinom, isto poručuje i Erdogan koji je na čelu druge vojne sile po brojnosti u NATO savezu.
„Gašenje putinističkih propagandnih ispostava je preduslov za stabilizaciju Crne Gore“, sublimirana je poruka Zapada koju svakodnevno ponavljaju skorojevići i prevaranti prerušeni u novinare. „Istina je laž, laž je istina“, zvuči li vam ovo poznato?
Niko nam tom prilikom ne pojašnjava koji se službeni kriterijumi koriste za razlikovanje laži i istine. Znamo dobro da je istina sve što naloži Vašington i Brisel, ali bar očekujemo da se Dritan i stražari potrude malo, bar da nam ukažu to minimalno poštovanje i osmisle kako da nas slažu da smo i dalje „suvereni“ i nezavisni. Verbalni delikt se na velika vrata vraća u Crnu Goru, a „ruska krivica“ će uskoro biti ozakonjena poput Srebrnice, ratova 90-tih, okupacije 1918. itd.
Glasila koja budu odstupala od američke „istine“, biće najvjerovatnije ukinuta i ućutkana i to će se nazivati demokratskim iskorakom Crne Gore.
Čuveni Džulijan Asanž, za koga se ne može reći da je neobavijšten, ocijenio je kako je većina ratova rezultat medijskih laži: „Mediji su to mogli da zaustave, da nisu svjesno stali u službu ratne propagande. Narod ne voli rat, ali je mir moguć jedino ukoliko imamo dobro medijsko okruženje“.
Asanž je na robiji, a oni koji su ga utamničili spremaju se da u kazamat smjeste i ono malo preostale čovječnosti i dostojanstva savremene civilizacije. Ne znamo kako će to proći u Belgiji i Andori, ali smo vidjeli kako je to prošlo kod crnogorskog stanovništva. Nadajmo se da će mandatar i njegovo okruženje imati to u vidu, dok se spremaju za opasne poteze poslušnosti Zapadu u ovovjekovnom „informbirovskom“ progonu.
Goran Ćetković
