Piše: Oliver Janković
Tek je sredina Mastersa u Šangaju, a već ima „materijala“ da ga pamtimo po posebnosti. I onoj takmičarskoj, a i onoj ambijentalnoj (klimatski zahtjevnoj i otežavajućoj). Za mnoge od nas neočekivano, jer je naglašavao kako ga, od sada, zanimaju samo GS nadmetanja, ovdje se pojavio i naš Novak Đoković. I bar za sada, pokazuje da u odsustvu Sinera i Alkaraza, nema većih problema sa svjetskom teniskom omladinom. To je uostalom pokazao i dokazao cijele ove godine. Ali o tome, kao i o odsutnoj dvojici reći ćemo nešto na kraju ovog dalekoistočnog turnira.
Sada bismo skrenuli pažnju na jedan društveno-politički fenomen, koji se iskazuje na Dalekom istoku, kada karavan sa teniskim gladijatorima stigne tamo. Ovdje, za razliku od evro-atlanskih turnira svi navijaju za Novaka! I ta je razlika toliko očigledna i toliko bučna, da čovjek ne može a da se ne zapita koji van-sportski razlozi dovode do toga? Jer, oni čisto sportski razlozi navodili bi onu čisto sportsku publiku da navijaju za one najbolje. Odnosno, ne bi dovodili do takvog animoziteta koga imamo i vodimo prema Đokoviću u Londonu, Parizu i Njujorku. Nešto drugo pravi razliku između blisko-evropske i daleko-azijske teniske publike u odnosu prema srpskom šampionu. Trebalo bi „thinking about that“, a neki od mogućih razloga su sljedeći:
-Tenis je rođen u zapadno-evropskoj civilizaciji, a razvio se u onoj trans-atlanskoj, pa tamošnja publika ima urođeni animozitet prema uljezu koji ne dolazi iz te kulture, a tako „drsko“ vlada tom umjetnošću.
VAR SOBA: Prejaki za domaću ligu, slabi za Evropu – dosadno!
-Teniska publika na Zapadu je „elitna“ i tiče se kreiranja neke ekonomsko-političke i medijske ideologije, u koju se, opet, ne uklapa neki vječito prkosni i nevakcinisani Srbin.
-Daleki istok, a naročito Kina, još od fenomena Bate Živojinovića i mitova o njegovoj popularnosti, gaji neku pojačanu simpatiju prema „drugom licu Zapada“ (koga često reprezentuju baš oni evropski i američki heroji koji nijesu prihvaćeni na svom kontinentu).
-Kina je sportska velesila koja na dva posljednja olimpijska ciklusa ima odnos pata-pata sa SAD po broju osvojenih zlatnih odličja. Što će reći da se radi o narodu koji se razumije u sport i cijeni vrhunska sportska dostignuća. A nema ideološki animozitet prema Đokoviću, onaj koga gaje Zapadnjaci.
Kako bilo da bilo, Novaku Đokoviću dođe bliskiji Daleki istok, od nekih mjesta gdje se naosvajao titula i nadokazivao kako je najbolji. Pa neka tako ostane. Zabavljajmo se, u to ime, u Novakovim šangajskim igrama.
