Piše: Ranko Rajković
I na Zapadu i na Istoku sanjaju se snovi. To su dvije različite vrste snova. Na Zapadu snove sanjaju zarobljenici predstave o sopstvenom značaju i misiji koju su sami sebi namijenili u odnosima sa stvarnim svijetom. Na Istoku se sanjaju snovi čiji košmari protiču u naporima da se suprotstave podjarmljivanjima i tlačenjima koja im dolazi od strane Zapadnih snova.
Prigodno mi je da na početku razmišljanja o snovima Istočnim i Zapadnim citiram kratki zapis Horhe Luis Borhesa. Naslov zapisa je “Jedan san”. “Jedan san” glasi:
“Na jednom pustom mjestu u Iranu ima jedna ne odveć visoka kula bez vrata i prozora. U jednoj prostoriji (čiji je pod od zemlje i ima oblik kruga) nalazi se drveni sto i klupa. U toj kružnoj ćeliji čovek koji liči na mene ispisuje slovima koja ne razumem veliki spev o čoveku koji u drugoj kružnoj ćeliji piše spev o čoveku koji u drugoj kružnoj ćeliji … taj proces nema kraja i niko neće moći da pročita ono što sužnji zapisuju.”
Da li je poznati istorijski zapis o ruskom snu da Rusija izađe na topla mora izgubio smisao i istorijski značaj. Mogu li Rusi dosanjati svoj san ne tražeći saveznike na toplom Jugu i ne probijajući se vojnom silom prema njima. Da li na stari ruski san poznat još od imperijalnog doba Petra Velikog mogu uticati klimatske promjene?
Hoće li klimatske promjene pomjerati topla mora prema Rusiji. Što će se desiti ako u budućim decenijama otople vode Sjevernog ledenog okeana i ruski san se približi javi?
Anglosaksonci će nastaviti da sanjaju svoj san o uništenju Rusije koja zahvaljujući klimatskim promjenama već postaje svjetska žitnica i uz to dobija mogućnost da se domogne široko otvorenih vodenih puteva prohodnih tokom većeg dijela godine.
Ranko Rajković: Otvorena hvala tradicionalnom vaspitanju i obrazovanju
Rusija će pokušati da zaštiti svoj zahvaljujući klimatskim promjenama dosanjani san. Zapad će tražiti nove načine da joj taj san sruši. Rusija će odgovoriti na napade Zapada. Doći će do nuklearnog sukoba i svjetske katastrofe. Dobićemo Svijet bez snova.
Nastavljam s notom realnosti koju ću dodati priči o snovima. Ukoliko se ne smire ratna žarišta u Evropi ubrzaće sa otvaranje Sjevernog ledenog puta u regionu Arktika. Na taj put nadovezaće se stari Put svile odnosno nova kineska strategija poznata kao Pojas i put. U Arktičkom okeanu će se uspostaviti pomorski saobraćaj. Zahvaljujući floti od, za sada, desetak moćnih ledolomaca koje je izgradila Rusija taj put neće biti sezonskog karaktera. Njime će se ploviti tokom većeg dijela godine.
Zato što su saobraćajne veze između Istoka i Zapada drastično prekinute ratom u Ukrajini. Zato što rasplamsavanje oružanih sukoba na Bliskom istoku ima za posledicu nebezbjednost kako Crvenog mora i Sueckog kanala tako i Persijskog zaliva s Ormuskim moreuzom, saobraćaj Arktičkim okeanom postajaće sve veći izazov u vidu alternative. Otvaranjem sjevernog ledenog puta tranzit između Istoka i Zapada bio bi skraćen za nekoliko hiljada kilometara ili u vremenskom smislu nekoliko mjeseci.
U savremenom svijetu više nego ikada do sada klimatski parametri poput temperature, padavina, vjetrova, ekstremnih vremenskih stanja utiču na nacionalne ekonomije i migracije stanovništva. Nije u pitanju samo proizvodnja kako poljoprivredna tako i industrijska već u još značajnijem obimu potražnja za energijom i brza dostupnost energetskih izvora.
Klimatske promjene više nego ikada utiču na oružane sukobe koji izbijaju zbog energetskih izvora. Oružani sukobi imaju velika povratna dejstva na klimu. Kao što je nekada voda bila presudna za preživljavanje i luksuz danas je za razvoj i opstanak navika kojima robuju moderna društva presudna energija.
Ranko Rajković: Gimnazijski skandal u međunacionalnom kontekstu
Klimatske promjene su tokom poslednje decenije pozicionirale Rusiju kao prostor sa najvećim poljoprivrednim i energetskim potencijalima. Da bi se povećala iskoristljivost tih potencijala Rusiji su potrebne jake saobraćajne i ekonomske veze. Sankcije Zapada pokušavaju da Rusiji uskrate baš to kako bi je u potpunosti izolovale od Svijeta . Anglosaksonci to rade čak i na sopstvenu štetu. Sjetite se sudbine gasovoda Sjeverni tok u Baltičkom moru. Najsigurnija, najjeftinija, najekološkija i najprofitabilnija energetska veza uništena je pod dirigentskom palicom Anglosaksonaca.
Osim tako bezumnih i teških sabotaža Anglosaksonci ne žale ni truda ni resursa svakojakih vrsta da Rusiju kao veliku civilizaciju posvađaju sa najbližim velikim civilizacijama Kine, Indije, Turske, Irana i onim daljim civilizacijama u Africi i Latinskoj Americi. Za sada su postigli rezultate samo u Evropskoj civilizaciji koja se u američkom interesu dobrovoljno odriče sopstvenih vrijednosti i dostignuća.
Sankcije Rusiji ostaju stari Zapadni san. Taj san je u početku podrazumijevao komadanje Rusije. Poslije početnih neuspjeha nastavio se snom o odsijecanju Rusije od Svijeta. Smisao Ruskog sna je da odbrani svoju cjelovitost i da bude povezana sa Svijetom kopnenim i morskim putevima.
U sadašnjim okolnostima java nam sugeriše da globalne promjene više idu u pravcu ostvarivanja Ruskog sna nego Zapadnog sna. Nažalost i Rusija i Zapad imaju svoje nuklearne potencijale dovoljne da zbog zaštite svojih snova unište svaki ljudski san o sjutrašnjem danu. Guraju nas kako se to u filmovima imenuje Danu poslije.
Sa stranputica geopolitike vratimo se na Borhesovu priču iz uvoda.
Zato što u danima prije niko nije uspio da pročita, razmisli, obavijestiti Svijet o onome što su umni ljudi u usamljenim kulama pisali jedni o drugima dobićemo dan poslije. Dobićemo dan bez snova.