Na današnjem sabranju arhijereja, sveštenstva i mirjana UPC donijeta je odluka o sazivanju Pomjesnog sabora UPC, koji je održan oko 17 časova po lokalnom vremenu.
Sabor Ukrajinske Pravoslavne Crkve (u daljem tekstu Sabor), održan je danas i razmatrana su pitanja crkvenog života nastala kao rezultat vojne operacije Ruske Federacije u Ukrajini.
Usvojene su dopune i izmjene Povelje koje svedoče o potpunoj samostalnosti i nezavisnosti Ukrajinske pravoslavne crkve.
Puno saopštenje UPC koje javlja kanal „Pravlajf“ prenosimo u cjelosti:
– Sabor osuđuje rat kao kršenje Božije zapovijesti „Ne ubij!“ (Izl. 20,13) i izražava saučešće svima koji su stradali u ratu.
– Savjet apeluje na vlasti Ukrajine i vlasti Ruske Federacije sa zahtjevom da se nastavi pregovarački proces i potraga za snažnom i razumnom riječju koja bi mogla da zaustavi krvoproliće.
– Izražavamo neslaganje sa stavom patrijarha moskovskog i cijele Rusije Kirila po pitanju rata u Ukrajini.
– Savjet je usvojio odgovarajuće dopune i izmjene Statuta o upravi Ukrajinske pravoslavne crkve, svedočeći o potpunoj samostalnosti i nezavisnosti Ukrajinske pravoslavne crkve.
– Sabor odobrava odluke Arhijerejskih sabora Ukrajinske pravoslavne crkve i odluke Svetih sinoda Ukrajinske pravoslavne crkve, čiji su sastanci održani u periodu nakon poslednjeg Sabora Ukrajinske pravoslavne crkve (jul. 8, 2011). Savjet odobrava rad Kancelarije za poslove i sinodalnih institucija Ukrajinske pravoslavne crkve.
– Sabor je imao presudu o obnavljanju pogleda na svijet u Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi.
– Za period vanrednog stanja, kada su veze između eparhija i crkvenog upravnog centra komplikovane ili odsutne, Savjet smatra da je svrsishodno da se eparhijskim episkopima da pravo da samostalno odlučuju o pojedinim pitanjima eparhijskog života koja spadaju u nadležnost Svetog Sinoda ili predstojatelja Ukrajinske pravoslavne crkve, pa nakon normalizacije prilika, obavjijeste nadležne.
– Nedavno je za našu Crkvu posebno prisutan novi pastirski izazov. Tokom tri mjeseca rata, više od 6 miliona građana Ukrajine bilo je prinuđeno da ode u inostranstvo. Uglavnom se radi o Ukrajincima iz južnih, istočnih i centralnih regiona Ukrajine. Značajan dio njih je vjeran Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi. Stoga u Kijevsku mitropoliju Ukrajinske pravoslavne crkve stižu apeli iz različitih zemalja sa zahtjevima za otvaranje ukrajinskih pravoslavnih parohija. Očigledno je da će se mnogi naši sunarodnici vratiti u domovinu, ali dosta njih će ostati na stalnom boravku u inostranstvu.
S tim u vezi, Sabor izražava duboko uvjerenje da Ukrajinska pravoslavna crkva ne može ostaviti svoje vjernike bez duhovnog staranja, mora stati na njihovu stranu u njihovim iskušenjima i organizovati crkvene opštine u rasijanju.
– Svjestan posebne odgovornosti pred Bogom, Sabor izražava duboko žaljenje zbog nedostatka jedinstva u ukrajinskom pravoslavlju. Sabor postojanje raskola doživljava kao duboku bolnu ranu u crkvenom tijelu. Posebno je žalosno da su nedavne akcije carigradskog patrijarha u Ukrajini, koje su rezultirale formiranjem „Pravoslavne crkve Ukrajine“, samo produbile nesporazume i dovele do fizičkog obračuna. Ali čak i u takvim kriznim okolnostima, Sabor ne gubi nadu u nastavak dijaloga. Da bi se dijalog održao, predstavnici PCU treba da:
– obustave otimanje crkava i prisilno preregistrovanje parohija Ukrajinske pravoslavne crkve;
– da shvate da je njihov kanonski status, kako je to precizirano u „Povelji Ukrajinske pravoslavne crkve“, u stvari neautokefalan i znatno inferioran u odnosu na slobode i mogućnosti u sprovođenju crkvene djelatnosti, koje su predviđene Poveljom o upravljanju Ukrajinskom pravoslavnom crkvom;
– da se riješi pitanje kanoničnosti jerarhije PCU, jer je za Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, kao i za većinu pomjesnih Pravoslavnih crkava, sasvim očigledno da je za priznavanje kanoničnosti jerarhije PCU neophodno vratiti apostolsko nasleđe svojih episkopa.
Sabor izražava duboko uvjerenje da ključ uspjeha dijaloga treba da bude ne samo želja za obnavljanjem crkvenog jedinstva, već i iskrena želja da se život gradi na osnovama hrišćanske savjesti i moralne čistote.
– Sumirajući rezultate obavljenog rada, Sabor upućuje molitvu blagodarnosti Milostivom Gospodu za mogućnost bratskog sabranja i izražava nadu u prekid rata i pomirenje zaraćenih strana. Po riječima Svetog apostola i jevanđeliste Jovana Bogoslova, neka bude „blagodat, milost i mir od Boga Oca i od Gospoda Isusa Hrista, Sina Očevog, u istini i ljubavi“ (2 Jn. 1,3)
Izvor: Etos
