Piše: Oliver Janković
U utorak veče odigraće se u Prištini jedna od 6 finalnih utakmica baraža za odlazak na Mundijal 2026 u Sjevernoj Americi. Da je sreće i međunarodne pravde, i da su pravila FIFA analogna pravilima UN, u Prištini bi takvu utakmicu u svojstvu domaćina, mogla jedino igrati Srbija. Ali što Piksijevim kiksevima, što gaženjem UN rezolucije 1244, tzv. Kosovo ima priliku da pobjedom protiv Turske ode na Mundijal!
Naravno, ima tu zasluge i fudbalskog umijeća igrača koji su nasljednici legendarnog Fadilja Vokrija, po kome nosi ime prištinski stadion, ali ni po kakvoj političkoj i sportskoj pravdi Evropa danas ne bi mogla da ima dvije albanske reprezentacije u takmičenju za prvenstvo svijeta. No, šta je tu je. Favorizovana Turska će svoju nadmoć na papiru morati da dokaže i na terenu, tokom 90 minuta igre, što nikad nije unaprijed završena stvar.
VAR SOBA: Jokićevi rekordi neizbrojivi, Zvezda na korak od top 6 Evrolige
Mislim da će većini srpskih navijača, u koje i sam spadam, biti draže da ovaj put na Kosovu pobjede Turci, nego da samoproglašena država Kosovo, dobije planetarnu reklamu plasmanom na Mundijal. Jedno karipsko ostrvo, Kurasao, već je dobilo zapažen publicitet takvim podvigom, i natjeralo mnoge da ga potraže na mapama. Srpska južna pokrajna, na silu oteta od Srbije, bolje da ostane u analima jednog baraža, nego da Turke, sa svim njihovim fudbalskim vedetama, spopadne blamaža. Mislim da pogibija cara Murata na Kosovu 1389. ne bi bila, po veličini tragike, ni približna turska narodna nesreća, eventualnom fudbalskom porazu i propuštenoj prilici da konačno zaigraju na nekom prvenstvu svijeta, još od davne 2002.g.
