U dugom nizu starih kuća, u jednoj od najstarijih ulica u Beranama, konačno je obilježena rodna kuća znamenitog doktora Nike Labovića, postavljanjem mermerne ploče sa njegovim likom i nekoliko skromnih riječi.
“Rodna kuća primarijusa dr Nike Labovića”, piše na crnom mermeru zlatnim slovima, uz uklesanu figuru sa jedne od rijetkih Nikih fotografija.
Ovaj mali i naizgled skormni potez, zapravo predstalja veliko djelo jednog od potomaka Nike, Podgoričanina Vojkana Labovića.
“Moj jedini motiv je bio da se ovom tablom označi kuća u kojoj je rođen doktor Nika. Osim što je najstarija, ovo je jedna od naprometnijih ulica u gradu, i red je da svi koji ovuda prolaze, znaju koliko je kuća znamenita. Posebno mi je stalo da to sazna što više mladih ljudi”, kazao je Labović za Portal RTCG.
Ovaj Podgoričanin beranskog porijekla imao je prvobitno ideju da kuća u ulici starih platana bude poklonjena gradu, kao zadužbina Nike Labovića, ali su se tome usprotivili veći dio nasljednika, kojih se pojavilo preko trideset.
“Potrudiću se ja da bude još stotinu nasljednika sa strane Nikine majke, tako da kuća nikada neće moći da se proda. Ono što još mogu da uradim, i što ću uraditi je da promijenim krov i malo uredim fasadu. I zalagaću se dok sam živ da kuća ostane zadužbina i da se pokloni gradu, da se pretvori u muzej doktora Nike”, kaže Vojkan.
Za starije generacije, Vojkan je već dosta učinio da se sačuva sjećanje na njegovog djeda.
Poznato je da je Vojkan uradio monografiju pod nazivom “Čovjek slobode, znanja i humanosti, primarijus dr Nika Labović”, koja je prošle godine izašla iz štampe i promovisana u Beranama i Podgorici.
“Ovu mermernu ploču sam postavio zbog mladih ljudi, Ništa ja ne želim, osim da se kuća sačuva od daljeg propadanja”, priča Vojkan.
On podsjeća da su u kući sačuvani svi dokumenti i činjenice iz života doktora Nike Labovića, čije ime danas nosi Dom zdravlja u Beranama.
Kuću je izgradio je Nikin otac Petar, koji je sa suprugom Stanom, imao pored Nike još dvoje djece, starijeg sina Nikolu, diplomiranog pravnika, i mlađu sestru Daru, koju je Drugi svjetski rat prekinuo u studiranju.
“Nika se poslije studija vratio u Crnu Goru i prvi posao dobio na Cetinju. Početkom rata vratio se u Berane. Njegov otac je bio predsjednik prvog Odbora narodnog oslobođenja, a Nika član medicinske sekcije tog Odbora, koja je bila zadužena da organizuje medicinsku službu u slobodnoj Crnoj Gori. Međutim, ubrzo je neko i njega, kao brata i stestru prošpijao da su pripadnici tadašnjeg naprednog omladinskog pokreta i Italijanski okupatori su ih svo troje poslali u albanske logore” ,priča Vojkan.
Petrova djeca su tamo provela tri godine, sve do kapitulacije Italije, i potom su vraćeni u Crnu Goru.
„Nikola je nastavio borbu u partizanima, ali je zarobljen i strijeljan na Kapinom Polju u Nikšiću, dok su Nika i Dara ostali u Beranama i poživjeli dugo poslije Drugog svjetskog rata”, kaže Vojkan.
Ostale su istorijske činjenica da je doktor Nika Labović nakon rata započeo sa organizacijom zdravstvene službe u Beranama i da je uz neke druge znamaenite ličnosti, bio začetnik hirurgije u Beranama.
Doktor Nika je za mnoge sugrađane starije dobi do danas ostao sinonim ljekara i humaniste.
Nažalost, samo dvije godine poslije očeve smrti, 1970. godine, Niku je pokosio srčani udar.
U velikoj i prostranoj kući, u preko dvjesta kvadrata, ostala je da samuje Dara Labović.
Ona je službovala u Opštini Berane, i u dubokoj starosti preminula 2002. godine. Od tada je ova kuća prazna i prepuštena zubu vremena.
Život je tako namjestio da niko od Petrove djece nije imao direktnog potomka. I zato sada ima preko trideset nasljednika njihove kuće, a moglo bi ih biti i stotinu pedeset.
„Šta god drugi mislili, do kraja života protiviću se prodaji kuće. Monografijom i tablom na kući makar malo sam se odužio svom znamenitom pretku. Da sačuvam od zaborava njegov lik i djelo”, zaključio je Vojkan.
Tabla od crnog mermera na rodnoj kući primarijusa Nike Labovića vrlo brzo bi mogla biti i zvanično otkrivena.
Izvor: Tufik Softić/rtcg.me
