U Vašingtonu su svjesni da su se i oni kao i Moskva zaglavili u Ukrajini, dok ih sa druge strane Pacifika očekuje pravi problem – sve moćnija Kina
„Rusija je u ratu. Ruska vojna operacija u Ukrajini se pretvorila u punopravni rat nakon što je Zapad postao strana u konfliktu“– poruka je koju je 22. marta tamošnjim medijima saopštio Dmitrij Peskov, portparol ruskog predsjednika Vladmira Putina. To je prvi put da je neki od visokih zvaničnika Kremlja sintagmu „specijalna vojna operacija“, zamijenio terminom „rat“. Izjava je data samo nekoliko sati prije terorističkog napada u Moskvi sa užasnim bilansom.
Samo par dana ranije, evropsko izdanje portala „Politiko“ piše da je predsjednik Francuske Emanuel Makron na događaju u Jelisejskoj palati upozorio da je pad Ukrajine neizbježan, te da bi se to moglo dogoditi veoma brzo. Započeta je igra sa neizvjesnim ishodom u kojoj se ulozi sve više podižu. Nažalost, zlo koje se nadvilo nad Evropom pripremalo se veoma dugo.
Američki geopolitičar i strateg, Džordž Fridman, osnivač uticajnog tink-tenka „Stratfor“ (Strategic Forecasting Inc), 2015. godine je u seriji svojih nastupa do detalja opisao događaje koji se danas zbivaju pred našim očima. On je tada podsjetio na strukturu Evrope u kojoj je jedno od ključnih pitanja za SAD gdje su zapadne granice ruske imperije:
„Od Sankt Petersburga do Rostova povucite liniju. Prema zapadu je evropsko poluostrvo, a prema istoku je Rusija. Niko nikada nije permanentno okupirao Rusiju, ali se ona uvijek pomjerala ka Zapadu. Linija razdvajanja ugrubo prolazi kroz Baltik, Bjelorusijiu i Ukrajinu“, primijetio je Fridman, i dodao da je ključno pitanje – „da li će Rusija između sebe i Zapada dobiti tampon zonu koja je neutralna, ili će pak Zapad penetrirati toliko u Ukrajinu da će Staljingrad i Moskva biti na samo nekoliko stotina milja“.
Razumije se, Moskva ne može da živi sa neprijateljski raspoloženom prozapadnom Ukrajinom. To za nju predstavlja egzistencijalnu prijetnju, dok je za Vašington pitanje od milion dolara gdje će Rusija stati. Dolazak, a neki bi rekli ponovni povratak Rusije u Odesu, bi za Zapad, razumije se, imao nesagledive negativne posledice, naročito po jedinstvo i imidž EU i NATO.
Sve trenutno liči na neizdrživu pat poziciju. Rusija je primorana da se pomjeri ka Zapadu i dobije više strategijske dubine ako želi da osigura pristup toplim morima i neophodnu tampon zonu, što se kroz istoriju pokazalo kao ključni element ruske bezbjednosti. Sa druge strane, SAD su se oduvijek plašile pojave hegemona koji bi kontrolisao sve resurse u Evropi, i time istjerao Ameriku iz Evroazije.
Rat koji nikome ne odgovara
Predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin, kazao je u intervjuu Takeru Karlsonu da on zna da Zapad sada želi prekid konflikta u Ukrajini, ali da ne zna kako da se izvuče iz postojeće situacije. Naime, u momentu kada se vidjelo da zapadne sankcije ne mogu da sruše rusku ekonomiju postalo je jasno da je ciljeve zapada u Ukrajini nemoguće ostvariti, iako je na stotine milijardi uloženo u taj projekat.
Sa druge strane, Rusija se nalazi u još nepovoljnijem položaju s obzirom da je zemlja i dejure u ratu. Zato se njegovo inteziviranje proteklih dana može tumačiti isključivo kao plod političke inercije jer trenutno niko nema jasnu ideju kako da se, ovaj sada već, glupi i nepotrebni rat zaustavi. Ono što se pak može konstatovati jeste da je nakon pada Avdejevke panika na Zapadu uvećana, jer je time pala poslednja žestoko utvrđena linija ukrajinske odbrane.
Zapadu je sada jasno da Ukrajina ne može da pobijedi Rusiju i da postoji rizik da bi vremenom težak položaj Rusije mogao da se pretvori u još teži poraz Zapada. Sa druge strane, vjerovatno je da ni Rusija nije oduševljena što pobjedu mora da zadobije po preskupoj cijeni. U Ukrajini je već previše proliveno krvi i protraćeno previše finansijskih, materijalnih, medijskih i drugih resusra da bi ijedna od strana mogla olako priznati poraz. U Vašingtonu su svjesni da su se i oni kao i Moskva zaglavili u Ukrajini, dok ih sa druge strane Pacifika očekuje pravi problem – sve moćnija Kina.
Nebojša Popović
