Trenutna dešavanja između Rusije i Ukrajine u potpunosti su razgolitila našu neznavenost, malicioznost i licemerje. U krajnjem i naš navijački mentalitet, koji nas predisponirani za vječite autsajdere i periferiju. Standardi i principi nam služe kao švedski sto, ukoliko nam nešto odgovara, svesrdno podržavamo i favorizujemo, ukoliko to nije u našem interesu, neshvatljivljivom lakoćom banalizujemo i trivijalizujemo.
Živimo u društvu čiji pojedinci, prvenstveno politička elita, nije smogla snage da osudi zločine na sopstvenoj teritoriji tokom NATO agresije iz 1999. godine, a prethodnih dana osuđujemo agresiju na suverenu i nezavisnu državu, „žalimo i saosjećamo sa patnjama naroda u Ukrajini“. Predlažemo Deklaracije za osudu Rusije, a nijesmo pošli da se poklonimo mučenicima i nesrećnicima poginulim na mostu u Murini.
I ne samo to, prije neku godinu ukinuli smo i presudu koja je predviđala da njihovim porodicama bude isplaćena odšteta za gubitak najbližih. Kao što nijesu prijateljski raspoloženi prema sopstvenom narodu, tako i licemjerno žale sa svim onim što se prethodnih dana dešava sa narodom u Ukrajini. Njihovo „žaljenje“ isključivo ima ambiciju da se dodvore i marionetski služe onima koji im trenutno i u perspektivi mogu biti od koristi. Čak i ne znaju da u ratnim sukobima prvo pogine istina, jer je kod njih odavno poginula.
Rusi i Ukrajinci su ispaljivanjem prvih metaka postali gubitnici, svi ostali dobitnici, počev od naših lokalnih šićardžija i licemjera!
Božidar Kasalica
