Tamo đe se srpski krstaš vije
Posmrčetka kosovskijeh rana,
A sokola đesloboda grije
Od tužnoga, Od Vidova-dana:
Uzdiže se nad zemaljskim stvorom,
Da svetinje braniš i oltare;
Da zakriliš Srpstvo Crnom Gorom
Od nebraće, Knjaže Gospodare!
U desnici dva Ti mača sjaju,
Ka’ dva sunca iza Lovćen-gore:
Jedan paklu, drugi leti raju, –
Krvav v’jenac nose odozgore
Crni paka’ – mjesečeva tama;
Tu si mačem vilu zapl’jenio.
Dok si prvi nekrst obarao.
Da ga satreseš zemaljskome licu,
Drugi ti se nebu udvarao,
Da očara ,,Balkasnku Caricu“.
Ka’ pjesniku, Knjazu i junaku
Srpstvo poje, a svijet se divi;
A ti, Bože, mene čuj nejaku:
Pjesnika nam, Gospodara živi!
Kosovka djevojka
Izvor: ,,Crnogorka“ Cetinje, 21. februar 1885.
