Upamtiće Crna Gora 2022. godinu po čestim rastancima i sastancima poltičkih partija. Inače život nam je i bez politike pun rastanaka i sastanaka koji mogu biti i tužni i veseli. U politici su rastanci uglavnom gnjevni i svađalački dok su politički sastanci najčešće prevarno pogodbeni i obećavajući.
U životu se neki rastanci brzo zaborave a neki dugo pamte. Iza jednih ostaju lijepe uspomene a iza drugih ožiljci. U politici nema ožiljaka od rastanaka. Rane brzo zarastaju. Rane se vidaju novim sastancima. Politički rastanci su samo uvodi u neke nove političke sastanke.
Sastanci u CG politici najviše liče na sastanke na slijepo, poznate nam iz filmova. Na filmu se na slijepo sastaju nepoznate, usamljene, razočarane, dokone osobe kako bi prekratile vrijeme i postigle nešto u životu. Osobe su uglavnom različitih karaktera. Njihovi sastanci na slijepo su nespretni. Pretvore se u komedije od kojih poneka završi i u ljubavi.
U političkom životu Crne Gore bili smo svjedoci podosta sastanaka na slijepo. Motiv sastajanja nije bilo upoznavanje jer se sve stranke odavno poznaju i prepoznaju. Motiv nije bio ni zbližavanje i usaglašavanje dvije političke opcije već potreba da se sastankom na slijepo što više naškodi nekoj trećoj političkoj opciji. Iz tih sastanaka na slijepo rađale su se interesene veze uglavnom kratkotrajne, ali bilo je i onih baš dugotrajnih, maratonskih veza, koje bi se mogle nazvati lažno odglumljenim ljubavima.
Najčuvenija politička veza proistekla je iz sastanka na slijepo između DPS-a i SDP-a. Trajala je punih 17 godina a sve sa ciljem da se nanese što veća šteta opoziciji. Iako SDP nije imao podršku biračkog tijela DPS ga je uzeo za koalicionog partnera čisto kao politički dekor da bi mu pomagao u predstavljanju i dokazivanju tzv. demokratičnosti i višepartizma u Crnoj Gori.
Politički anemičnom i nacionalistički nastrojenom SDP-u izvanredno je poslužio DPS. DPS mu je obezbijedio bezbedonosni alibi koji je omogućio takoreći nepostojoćoj partiji, jer partije svoje postojanje duguju izbornom cenzusu, da tokom narednih 17 godina kao na visokom državnom nivou etablirana partija, ne izađe ni na jedne izbore čime je mangupski izbjegla testiranje svog nepostojećeg političkog potencijala.
Domaćin i parazit su se pronašli, prepoznali sastali i složili se da funkcionišu na slijepo. Nastavili su svoju maratonsku vezu na slijepo stalno odlažući tobože najavljivani rastanak. I tako punih 17 godina SDP je dobijao mandate unaprijed i po dogovoru od DPS-a, uprkos tome što je većinsko glasačko tijelo preziralo SDP neuporedivo više nego što je preziralo DPS. Društvo je dobilo koristoljubivun koaliciju DPS-a I SDP-a koja se tobože zajedničkim snagama navodno brinula za sudbinu države svih nas.
Tokom tog maratonskog sastanka na slijepo DPS i SDP su zatvarali oči na očigledne i ogromne štete koje su njihovi kadrovi nanosili društvu u zonama podijeljenih odgovornosti. Destruktivna djelovanja koalicionih partnera ostala su u sjenci uspješnog razvijanja i propagiranja mržnje prema opoziciji. Mržnja prema opoziciji bila je neuporedivo jača od njihove najavljivane ljubavi prema pravdi i demokratiji.
Mnogo važniji od sastanaka na slijepo su rastanci na slijepo
Rastanak na slijepo je rastanak koji vodi u kratkotrajno slepilo. Rastanak je galamdžijski i optužujući. Oni koji se rastaju ne znaju što im je sledeći korak. Ne znaju kuda će ići. Zato njihov rastanak protiče u atmosferi ogorčenosti i netrpeljivosti koja zaslepljuje partije koje su do juče bile u političkom savezu. Zaslijepljeni željom za očuvanjem vlasti koja im izmiče koalicioni partneri se rastaju žureći ka nekom novom sastanku na slijepo. Brine ih neizvjesnost. Važno im je da zadrže poslanička mjesta u Skupštini. Gaje nadu da će se u tzv. Visokom domu , pojaviti novi partner u duhu sastanka na slijepo kao i do sada. Izvjesno je da će i jedan i drugi i treći koalicioni pratner nakon rastanka na slijepo brzo zaboraviti na uvrede, psovke, bljuvotine, izlivene pred javnošću tokom koalicionog raskida.
Rastanak na slijepo ima veće šanse od sastanka na slijepo. Zašto? Zato što u poslovniku CG Skupštine postoji i jedna odredba koja garantuje onima koji su ostali bez partije, da kao nezbrinuti partijski siročići, mogu formirati samostalni poslanički klub i zadržati svoje mandate.
U velikim zemljama moguće su velike koalicije. U kriznim situacijama dešavaju se koalicije partija potpuno suprotnih opređeljenja. Velike koalicije stabilizuju države. Velike koalicije mobilišu ukupno društvo i u neizvjesnim vremenima doprinose njegovom ozdravljenju i potvrđivanju poretka u kome je strogo definisana i država i principi političkih đelovanja u njenu korist.
Crna Gora je daleko od takvih država. Naš kapacitet za državnost je izuzetno nizak i gotovo nepostojeći. U Crnoj Gori nikada nije postignut konsenzus vlasti i opozicije ni po jednom važnom pitanju. Izuzetak su situacije u kojima su sami sebi i vlast i opozicija bez imalo stida povećavali plate, dođeljivali penzije i produžavali lične benificije.
Crna Gora nikada nije bila ni blizu velikoj koaliciji
Glavni cilj partijskih sastanaka i rastanaka i dalje je očuvanje poslaničkih mandata u Skupštini Crne Gore. Partije se žestoko bore za “svoje parče hleba”.
Kako su taj hleb partije mijesile, kvasile, pekle, raspoređivale najbolje se vidi po spoljnjem dugu Crne Gore koji iznosi preko 4 milijarde eura.
Imali smo mnogo političkih rastanaka i sastanaka ali se na političkom raskršću nijesmo nikada našli. Trčali smo u mjestu a na put izašli nijesmo.
Ranko Rajković
