Kakvoj se kazni izlažu čitaoci kada čitaju poeziju pjesnika bez dozvole nosioca njegovih autorskih prava? Ukoliko u rukama nemate piratsko izdanje knjige već ono regularno objavljeno da li i tada rizikujete. Morate li i u tom slučaju da zatražite dozvolu za čitanje poezije od pjesnikovih naslednika. Bolje pitajte advokata. Dok se povežem sa advokatom proći će me želja za čitanjem. Možda je i bolje tako. Bezbednije je takve knjige zaobići. Ne čitati ih. Ima toliko drugih. Poslušao sam savjet. Odustao sam od čitanja. Ipak mi je ostala dilema. Kome pjesnik testamentarno ostavlja svoju poeziju, čitaocima ili svojoj najužoj porodici.
Poznato mi je da se testamentima najčešće ostavlja u nasleđe imovina, saopštava poslednja želja, iskazuje odnos prema proteklom životu. Testamentima se u ređim slučajevima iskazuje gnjev, prenose izričiti zahtjevi, čak i ponešto zabranjuje. Čini mi se da književnici, pjesnici, slikari, umjetnici uopšte, svojim javnim nastupima još za života svoje stvaralaštvo poklanjaju publici, inače ne bi javno djelovali. To bi trebali prvi da znaju njihovi direktni naslednici i da se time ponose.
Nažalost neki naslednici ne gledaju u umjetničko djelo svog roditelja već u konzumente njegovog umjetničkog djela. Ukoliko im se neko od konzumenata ne sviđa onda se naslednici pretvaraju u zviždače, dižu galamu i konzumentima umjetnosti prijete sudom. Prije neki dan pročitah izjavu kćerke jednog crnogorskog pjesnika koja saopštava da neće dozvoliti da njenog oca čitaju i ponovo ubijaju četnici. Ponovno ubistvo nas se ne tiče. Za ponovno ubistvo i za počinioca ubistva zadužena je policija, istražni organi i sudstvo. Nas se dotiču samo radnje čitanja i slušanja poezije. Zato i postavljam pitanje čitati ili ne čitati, slušati ili ne slušati poeziju pjesnika. Preminulog pjesnika nazivaju jednim od najvećih crnogorskih pjesnika. Ako je baš među najvećima onda je društvena obaveza tim veća da mu se organizuje poetsko veče.
Nažalost došli smo dotle da i poetsko veče može biti ocijenjeno kao skup visokog rizika. Okupiće navijače. Može doći do provokacija i sukoba suprostavljenih političkih tabora s težim posledicama. Kome je to potrebno u ovako napetoj situaciji. Ako je ta poezija zaista toliko velika koliko se o njoj priča vrijeme joj ne može nauditi.
Poslije dužeg čitalačkog razmišljanja došao sam do zaključka da pjesnikovu kćerku treba podržati i zaštititi kao zviždača. Razumno je zabraniti javno čitanje pjesnikove poezije do sledećih opštinskih izbora u Nikšiću. U svijetlu rezultata novih izbora valjalo bi ponovo razmotriti odnose pjesnikove poezije i novoformirane Nikšićke političke scene i u skladu s tim se odrediti što dalje činiti s pjesnikovom poezijom. Za sada je u opštedruštvenom interesu da se čitanje poezije odloži za neka bolja vremena.
Atanas Stupar
