1. U Kočević, zaseok u Erveniku u Dalmaciji, dolazilo se bijelim putem. Tu je živjela moja tetka, ćaćina rođena sestra, kod koje je on još pedesetih prošlog vijeka završio četvrti osnovne, jer se kod nje imalo šta jesti. Tog ljetnog dana po Ilindanu ’95. u Ervenik s Polače vozili smo se ladom moj ćaća, brat od strica i ja. Tetki je poginuo kod Strmice mlađi sin, naš nećak i brat. Blještavi bijeli put, golet Bukovice, vruć avgust. Tijela nije bilo, ostaci su dopremljeni godinama kasnije i sahranjeni u Batajnici. Već sutradan su se kao i mi, tetka i njeni priključili izbjegličkoj koloni. Slike iz Ervenika, neutješna i skršena tetka, stopile su se sa suncem izbljeđelim slikama iz kolone u kojoj sam na traktoru sa hiljadama ostalih došao u Srbiju, petnaestak dana nakon što sam bio u Erveniku. Ti kilometri do Ervenika kao da su se pribrojili onom putu u koloni.
2. Ranih devedestih u Kninu sam provirio u neku gradsku salu. Bio je to skup SPS – a, u posljednjim klupama prekaljeni komesari i špijuni, za govornicom mlada nada, Branko Radujko. Poput mladog revolucionara sa samo njemu jasnim zamislima i viđenjima, sretao sam ga zamotanog u šal na burovitim kninskim ulicama. Ubrzo je otišao i sljedeći put sam ga vidio u novinma ili na televiziji, u Srbiji, u svojstvu šefa kancelarije za KiM, zatim je postao i savjetnik Borisa Tadića. Kao kadar ”žutih” bio je dugogodišnji direktor Telekoma. Za takvu perjanicu srpske politike i privrede bilo bi pravo čudo da nije našao mjesto u aktuelnom režimu. I, uzdigao se opet Brane, kao Feniks iz pepela, što se kaže, ovog puta na mjesto direktora Uprave carina. Prije neki dan, u Vrlici, u Dalmaciji za zasluge u obnovi hrama Radujka je odlikovao Sinod SPC. Vjerovatno su uzeli u obzir i ”šteciranje” iz Knina.
3. U ljetnim mjesecima, mediji u Srbiji kampanjski bude emociju u znak sjećanja na Progon. U zadnje vrijeme glumci su kao proroci ovog savremenog društva, zaduženi da otkrivaju suštinu, gladijatori ispraznosti na pozornici čija svjetla pali samo jedan majstor. Možda je to trend u kojem bi svi oni željeli biti Zelenski, nebitno, nedavna izjava glumca Vuka Kostića da prema Hrvatima treba podići zid, mnogo više puta se ponavlja, nego li joj smisao i težina dozvoljava. To je parola, ko zna koji po redu derivat. Još je bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić prozivao one koji iskorištavaju pravo da posjeduju hrvatski pasoš, u ovom ili onom obliku, sam politički vrh Srbije šalje slične poruke godinama. Malo podsjeća na ono ”izađite iz institucija”…ili, ” ne izlazite na izbore”. U drugačijim okolnostima, političkim, geografskim, ali sa istim ishodom.
4. Svijet je okupiran konceptom koji u trajnom sudaru sa zdravim razumom okreće ljudsko društvo ili bar onaj dio kojem pripadamo, u suprotnom smjeru od onog za koji smo usvojenom logikom spremni za suočavanje. Kod nas, na brdovitom Balkanu muškarci još ne trče ženske maratone, niti silovatelji borave u ženskim zatvorima.
Istina, zvijezda filmova za odrasle deklamuje stihove srpskog svetitelja i pjesnika, onima koji se odriču svega što predstavlja taj pjesnik i njegovo djelo, ali ipak pobjedu u toj balkanskoj verziji antilogike odnosi Predsjednik Srbije koji je prisvojio koncesiju na srpske žrtve i stradanje. Od prebrojavanja jasenovačkih žrtava do obilježavanja godišnjice progona Srba iz Hrvatske. Vučićevo obilježavanje Progona, svake godine je prst u oko zdravoj logici. Tačka. Dokaz da se srpska vlast ne može suočiti sa samom sobom i uzrocima koji su Srbe doselili pod jednu šljivu. Isti Vučić koji je sa Šešeljom bio Miloševiću ono što su danas Vučiću opozicione nazovi patriotske snage u srpskom parlamentu, Jovanović, Milica zavetnica, Dveri…I mnogo više.
5. Pored puta na desetom kilometru od Knina prema Splitu, s lijeve strane nekad je bila gostiona. Bivši vlasnici žive u Americi. Prošle godine prodali dom Janjevcu s Kosova, koji je od stare kuće napravio prenoćište i opet otvorio kafanu. Mjesto je omiljeno svratište lokalnim Srbima i Hrvatima. Nekadašnji vlasnici i dalje lajkuju slike rodnog kraja i Dinare. Većina Srba u selu u kojem istrebljuju divljač lovci koji odsjedaju u prenoćištu i krstare bespućem nekadašnje Krajine kao na safariju, sa budnom pažnjom prate investicije novog vlasnika. Sve kuće u selu je obnovila Evropska Unija. Vratila se tek nekolicina. Izbjegli stanovnici uglavnom dođu ljeti. Mahom podržavaju ili imaju pozitivno mišljenje o Vučiću. O svojoj sudbini, izbjeglištvu, imaju mutnu sliku, kao o imovini SPC u Sjevernoj Makedoniji ili o Srbima južno od Ibra.
Aleksandar Tutuš
Izvor: Politički.rs
