Piše: Tufik Softić
Poznati proizvođač organskig žitarica Avdul Adrović iz Petnjice sačuvao je u Banci gena u Podgorici više raznih autentičnih sjemena, među kojim se izdvaja sjeme pšenice čije je porijeklo staro sto dvadeset godina.
On je Portalu RTCG kazao da to sjeme koje je obnavljanjem sačuvano do danas, još uvijek koristi na svojim zasadima i od njega proizvodi brašno za komercijalnu upotrebu.
“Ne radi se o tome da to sjeme vrijedi nutritivno više od nekog novijeg sjemena, ali sam činjenica da datira iz vremena kada apsolutno nije bilo nikakvih hemijskih preparata, daje mu posebnu draž. Domaći hljeb od brašna tog sjemena ima za mene vrijednost kao da je ne znam šta u pitanju”, kazao je Avdul.
On objašnjava da sa stanovišta genetike i oplemenjivanja, najveća vrijednost takvog materijala nije u starosti, već u činjenici da je autohtonog porijekla, održavan kroz mnoge generacije u lokalnim uslovima Bihora, nastao prije intenzivne upotrebe mineralnih đubriva i pesticida, vjerovatno nosilac rijetkih gena za adaptaciju na planinske uslove, siromašnija zemljišta i lokalne bolesti.
Tufik Softić: Slovenija od drveta pravi luksuz, Crna Gora ogrjev
“Bihor je specifično područje sa nadmorskim visinama od približno 850 do 1600 metara, gdje su se usjevi decenijama prilagođavali hladnijim noćima, kraćoj vegetaciji i skromnijim uslovima proizvodnje. Upravo takve osobine danas zanimaju oplemenjivače zbog klimatskih promjena”, kaže ovaj poljoprivredni proizvođač.
Prema njegovim riječima sjeme se čuva u Banci gena u Podgorici, ali se šalje u Sloveniju radi umnožavanja.
“U naučnim krugovima, jedna dobro dokumentovana lokalna pšenica iz Bihora može imati veću dugoročnu vrijednost za oplemenjivanje nego mnoge moderne sorte visokog prinosa, jer predstavlja izvor gena koji se više ne nalaze u savremenom genetskom fondu. Naravno, stvarna vrijednost bi se mogla precizno procijeniti tek nakon genetske analize”, kazao je Adrović.
Banke gena na Balkanu čuvaju desetine hiljada uzoraka biljnih genetskih resursa. Među njima su hiljade lokalnih populacija žitarica koje potiču s kraja 19. i početka 20. vijeka. Ukupno se na Balkanu vjerovatno čuvaju hiljade lokalnih populacija žitarica čije porijeklo seže više od 100 godina unazad.
U zapadnoj Evropi su ti brojevi mnogo veći, a najveće kolekcije se čuvaju u Njemačkoj, Holandiji, Francuskoj i nordijskim zemljama.
Sjemena starih sorti žitarica ima, dakle, mnogo, ali ih je malo sa dokumentovanim porijeklom poput onog koje je sačuvao poljoprivrednik iz Vrbice. Zbog toga vrsta iz Vrbice može biti mnogo zanimljivija istraživačima nego neka anonimna stara sorta iz velike kolekcije. Njen značaj proizlazi iz kombinacije starosti, lokalne adaptacije na Bihor, kontinuiranog uzgoja, poznatog porijekla.
U evropskim okvirima postoje vjerovatno hiljade starih populacija žitarica starijih od 100 godina, ali samo manji broj ima tako jasno praćeno porijeklo i kontinuitet održavanja na istom području. Upravo takvi materijali često postaju predmet posebnih genetskih istraživanja i programa očuvanja.
Adrović priča da prije oko 120 godina nije postojala moderna hemijska zaštita sjemena kakvu danas poznajemo, ali da u poljoprivrednici koristili različite tradicionalne metode – birali su najzdravije i najkrupnije zrno za sjetvu, sjeme su sušili i čuvali na suvim, prozračnim mjestima, koristili su pepeo, kreč, so ili biljne preparate za smanjenje napada štetočina i gljivica, primjenjivali su smjenu usjeva kako bi smanjili bolesti u zemljištu.
Tufik Softić: „Rješavanje ekološkog problema u Beranama važno za zatvaranje poglavlja“
Sintetisani fungicidi, insekticidi i tretmani sjemena kakvi su danas standardni pojavili su se uglavnom tokom 20. vijeka, naročito nakon 1940-ih i 1950-ih godina. Zbog toga su stare lokalne sorte, poput onih koje su se održale u Bihoru, prolazile kroz dugotrajan proces prirodne i seljačke selekcije bez oslanjanja na savremenu hemijsku zaštitu.
Upravo zato su takve sorte danas zanimljive genetičarima i oplemenjivačima. One predstavljaju “genetsku arhivu” iz perioda prije intenzivne upotrebe pesticida, mineralnih đubriva i modernih oplemenjivačkih programa.
Portal RTCG je pisao ranije o tome kako je Avdul Adrović sačuvao organska sjemena starih vrsta žitarica koja se čuvaju u Banci gena u Podgorici.
Ta sjemena naslijedio je od svojih đedova i prađedova, kada nije bilo nikakve hemije i kada se oralo ralom i konjima.
Ovaj poljoprivrednik skreće, međutim, pažnju na to da je proizvodnja organske hrane jako skupa, i kada nema stimulacija proizvođači često odustanu.
Crna Gora je prošle godine usvojila „Strategiju za razvoj organske proizvodnje 2025 do 2029“ koja predviđa porast broja organskih proizvođača u Crnoj Gori, ali ostaje da se vidi na koji način će država stimulisati tu vrstu proizvodnje.
„Dobro bi bilo da sada vidimo kako će država primijeniti u praksi strategiju za organsku proizvodnju u naredne četiri godine i da li će se uslovi za bavljenje tom vrstom proizvodnje bolje stimulisati. Uslove imamo, imamo još uvijek dosta zemljišta koje nije hemijski tretirano, imamo dosta organskih sjemena u Banci gena u Podgorici i to treba iskoristiti“, kaže Avdul.
Ne samo ovaj, već i mnogi drugi proizvođači organske hrane smatraju da potražnja za njihovim proizvodima raste kako na domaćem tržištu, tako i na tržištu Evropske unije.
Izvor: RTCG
