Neki dan sam, ozbiljno zabrinut za opšte stanje Andreja Nikolaidisa i njegove kolumnistike, uputio javni apel: „Kako Nikolaidisa vratiti iz devedesetih?“
Izgleda da se neko čudo doista desilo! Nije u pogledu kvaliteta njegove kolumnistike (i dalje je podjednako zamorna), ali naš kolumnista se pomjerio s mjesta, tj. iz vremena, te je izvršio desant u budućnost.
Evo kako izgleda njegova futurološka imaginacija:
„Zamislite da je Joanikije naumio zabiti krst sa 4 S, visok 10 metara – tako da se može vidjeti iz Italije – po sred ulcinjske Kalaje, u temelje negdašnje crkve. Zamislite, potom, da su se Ulcinjani okupili da to spriječe. Zamislite, još, da je Dritan krst u Stari grad prebacio vojnim helikopterom, a Ulcinjane gađao gumenim mecima i suzavcem, tolerišući pritom prisustvo paravojnih i oružanih formacija iz Srbije u blizini krsta koji je na silu zabo u Kalaju.“
Svoju futurologiju je završio retoričkim pitanjem: „Jasno?“
Mada, mada, mada… njegova futurološka stilizacija neobično podsjeća na autogeni trening. U tom slučaju, valjalo bi zamisliti Nikolaidisa kako sjedi u nekom joga položaju, na obali mora, s dlanovima okrenutim prema gore, oči su naravno sklopljene, jer tako počinje svako zamišljanje. Nakon toga, duboko disati i osluškivati kako Nikolaidis ponavlja riječi:
„Zamislite da je Joanikije naumio zabiti krst sa 4 S, visok 10 metara – tako da se može vidjeti iz Italije – po sred ulcinjske Kalaje, u temelje negdašnje crkve. Zamislite, potom, da su se Ulcinjani okupili da to spriječe. Zamislite, još, da je Dritan krst u Stari grad prebacio vojnim helikopterom, a Ulcinjane gađao gumenim mecima i suzavcem, tolerišući pritom prisustvo paravojnih i oružanih formacija iz Srbije u blizini krsta koji je na silu zabo u Kalaju.“
„Jasno?“
Milovan Urvan
