Piše: Živana Janjušević
Podgorička Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“ organizovala je panel diskusiju „Savremena književna kretanja – regionalni kontekst“. Učestvovali su književnici i kritičari Igor Marojević, Elis Bektaš i Aleksandar Bečanović, a veče je moderirao Stefan Sinanović.
Kako je pojasnio Sinanović, jedno od centralnih pitanja jeste gdje je mjesto knjiženosti u današnjem svijetu, i ima li snagu da oblikuje mišljenje, ne samo kulturološko, već i socijalno-političko, da mijenja pogled na svijet, i da nas natjera na pojedinačno i kolektivno promišljanje.
Balans između recepcije djela i autora
A, kako pronaći balans između recepcije djela i autora, Marojević kaže da se još u antici znalo da onaj koji stvara značenje ne može da ga kontrološe.
– Knjiga se pojavi u nekom trenutku, u ovakvoj ili onakvoj društvenoj klimi i dobije neku recepciju koju ne bi imala da se pojavila nešo kasnije ili nešgo ranije. Nagrabusio sam recimo sa recepcijom knjige „Majčina ruka“ o stradanju vojvođanskih Nijemaca, jer je tada Srbija donijela zakon o restituciji, i onda su neke desne novine pisale da su me platili Nijemci, i to sam imao ozbiljnih problema i provokacija – rekao je Marojević, ističući da zabrinjava nedostatak književne kritike i nedostatak profesionalnog pristupa.
Po Marojeviću, književnost jeste u krizi danas, ali, napominje, ovo nije prva kriza književnosti, podsjećajući na rečenicu da su sve priče ispričane, a koja se pojavljuje još u epu o Gilgamešu.
Bečanović, pak, smatra da je književnost danas najviše ugrožena, jer je sve manji kapacitet „konzumenata“ da se odvoji vrijeme za knjigu. Po njemu, upitno je i da li će preživjeti i samo čitanje, jer je očigledno i da je čitalaca sve manje.
Bektaš ističe da je već sam naslov diskusije semantički problematičan, jer, mi danas u stvari i ne znamo što je književnost. Bavimo se, kaže on, njenom percepcijom u evropskom kontekstu kada je ona bila političko oružje, i kada ona dobija valorizaciju kroz kritiku. No, smatra on, o ovoj temi bi trebali da razgovaraju čitaoci, koji niti su kritičari niti pisci. Jer, jedino glas čitaoca je bitan, kaže Bektaš. On je istakao i potrebu da se definiše što se smatra regionom, regionalnom književnošću, postoji li nešto kao zajednički kulturni prostor.
Bečanović je naveo da postjugolovensku književnost, samim tim i kulturni prostor, podržava ako je u pitanju saradnja. Smatra da bi bilo najbolje da se to samo iskristališe kroz estetske kriterijume.
– Pitanje kolektivnih paradigmi je upitno, jer je suštinski važan razvoj autorskih ličnosti i interesovanja – kaže Bečanović, dodajući se vječne teme uvijek moraju sagledavati iz vremena u kome obitavamo.
Bektaš se nadovezao na ovaj stav.
– Nama je potrebna književnost koja će suočiti sa izazovima ove stvarnosti – kaže Bektaš, dodajući da je književnost danas uglavnom kompromisna, i da često vodi računa o establišmentu i širokim masama, dodvoravajući im se.
Izvor: Dan
