Dok je pažnja međunarodne javnosti poslednjih meseci bila usmerena na rat na Bliskom istoku i posledice sukoba između Irana, Izraela i Sjedinjenih Američkih Država, u Turskoj se odvija proces koji bi mogao dugoročno da promeni političku mapu regiona. Predsednik Turske Redžep Tajip Erdogan dodatno je učvrstio svoju poziciju u zemlji, pojačao pritisak na opoziciju i istovremeno ojačao međunarodni položaj Ankare.
Poslednji događaji pokazali su koliko su političke tenzije u zemlji porasle. Turske bezbednosne snage upale su u sedište najveće opozicione stranke, Republikanske narodne partije (CHP), nakon sukoba sa pristalicama koje su pokušale da blokiraju ulaz u zgradu. Policija je upotrebila suzavac kako bi rasterala okupljene demonstrante, dok se predsednik stranke Ozgur Ozel nalazio unutar objekta protestujući protiv sudske odluke kojom je smenjen sa funkcije.
Za mnoge analitičare, aktuelna međunarodna situacija stvara idealne uslove za dalje jačanje Erdoganove vlasti. Geopolitički poremećaji, ratovi i promena bezbednosne arhitekture u Evropi i na Bliskom istoku značajno su povećali značaj Turske kao regionalne sile. Turska tako danas istovremeno koristi svoju poziciju članice NATO-a, regionalne sile i važnog ekonomskog partnera brojnih država kako bi proširila politički uticaj daleko van svojih granica. Kako piše britanski Telegraf, stručnjakinja za Tursku iz vašingtonskog Instituta za Bliski istok Gonul Tol smatra da aktuelni razvoj događaja direktno ide u korist turskom predsedniku.
„Ovo je savršeno međunarodno okruženje za Erdogana da sprovodi sve što želi na domaćem planu. Geopolitički potresi omogućavaju mu i ohrabruju ga da uradi šta god poželi sa onim malim demokratskim prostorom koji je još ostao u zemlji“, ocenila je Tol. Prema njenim rečima, slabljenje američkog uticaja i bezbednosne promene koje su usledile nakon rata u Ukrajini dodatno su povećale važnost Ankare. „To Erdoganu stvara veoma povoljne okolnosti u kojima evropske države, saveznici iz NATO-a, regionalni susedi, pa čak i afričke zemlje osećaju da nemaju drugog izbora osim da sarađuju sa njim“, navela je Tol.
Erdogan, koji je na vlasti gotovo 25 godina, poslednjih godina suočava se sa ozbiljnim ekonomskim izazovima. Inflacija se od izbora 2023. godine kreće oko 50 odsto godišnje, dok životni standard velikog dela stanovništva trpi snažan pritisak. Istovremeno, vlast nastavlja da učvršćuje kontrolu nad političkom scenom. Najveći udarac opoziciji usledio je nakon hapšenja gradonačelnika Istanbula Ekrema Imamoglua, koji se smatra najjačim Erdoganovim političkim protivnikom i potencijalnim kandidatom za predsednika države. Protiv Imamoglua podignuta je optužnica na više od 4.000 stranica, a prema navodima tužilaštva preti mu kazna koja bi mogla da premaši 2.000 godina zatvora. Opozicija tvrdi da je reč o politički motivisanom procesu čiji je cilj eliminacija najopasnijeg rivala aktuelnom predsedniku.
Analitičar Jusuf Džan smatra da vlast pribegava sve represivnijim metodama upravo zbog slabljenja podrške među biračima. „Erdoganova vlada zna da više nema nivo podrške kakav je imala pre deset ili petnaest godina. Zato poseže za represivnim i autoritarnim metodama kako bi praktično uništila CHP. Da je Erdogan i dalje mogao da pobeđuje zahvaljujući ekonomskim rezultatima ili istinski demokratskim i zakonitim politikama, teško da bi pribegavao tako drastičnim merama kojima svedočimo poslednjih godina“, rekao je Džan.
Paralelno sa unutrašnjim političkim obračunima, Ankara nastavlja da širi svoj međunarodni uticaj kroz odbrambenu industriju. Turska je danas jedan od najvećih izvoznika vojne opreme u svetu, dok su njeni dronovi i sistemi protivvazdušne odbrane postali tražena roba od Evrope do Azije. Nedavni ugovori sa Irakom, Indonezijom i Portugalijom dodatno su učvrstili poziciju Turske kao važnog bezbednosnog partnera mnogim državama. „Turska vojna oprema dokazala se u stvarnim ratnim uslovima, što Erdoganu omogućava da partnerima poruči: ‘Možete računati na mene’“, istakla je Tol. Prema njenim rečima, takva poruka snažno odjekuje širom Bliskog istoka.
Vladimir Matevski: Erdoganov „kurdski rulet“ – Gerilci posle 40 godina odlažu oružje
„Zato Erdogan sklapa odbrambene sporazume na sve strane“, navela je ona. Novi ugovori ne donose samo politički uticaj već i značajne finansijske koristi. „Osim toga, donose finansijska sredstva, što je posebno važno imajući u vidu stanje turske ekonomije“, ocenila je Tol. Istovremeno, Erdogan nastoji da Tursku pozicionira kao jedno od ključnih energetskih i transportnih čvorišta između Evrope, Azije i Bliskog istoka. U kombinaciji sa rastućom vojnom moći, strateškim položajem i promenama u globalnom poretku, Ankara danas raspolaže uticajem kakav nije imala decenijama. Dok svet prati posledice rata u Iranu i preoblikovanje bezbednosne arhitekture Bliskog istoka, sve je više analitičara koji smatraju da bi jedan od najvećih političkih dobitnika novih geopolitičkih okolnosti mogao da bude upravo Erdogan, lider koji već četvrt veka uspeva da krize pretvara u prilike za jačanje sopstvene moći i položaja Turske na međunarodnoj sceni.
Izvor: NIN
