Prošlo je nekoliko dana od kada je predsjednica crnogorske skupštine Danijela Đurović raspisala redovne predsjedničke izbore. U medijima i na društvenim mrežama uveliko se govori o mogućim kandidatima, dok se stranke na temu konkretnih personalnih rješenja još uvijek nisu konkretno oglašavale. Iz Demokratske Crne Gore pozvali su Pokret Evropa sad na dogovor, ali ne samo o zajedničkom predsjedničkom kandidatu koalicije centra, već i o budućem nosiocu liste za parlamentarne izbore. Pretpostavlja se, da Demokrate na ovaj način žele da „kaparišu” jedno od ova dva mjesta. U Evropi sad, sudeći po prvoj i za sada jedinoj reakciji na ovu ponudu, ne žure da se opredijele.
Jedno od glavnih pitanja koje se nameće u predizbornoj kombinatorici i pregrupisavanju političkih subjekata na crnogorskom političkom poligonu, glasi: Šta ako stranke centra, Evropa sad, Demokrate, Ura i Socijalistička narodna partija ne budu imale zajedničkog kandidata? I šta ako umjesto jednog, centar ponudi dva ili tri kandidata – Evropa sad, Demokrate i koalicija SNP-URA? Takav rasplet najviše odgovara DPS-u koji bi imao realne šanse da uzme prvo mjesto u prvom krugu (svakako nedovoljno i za pobjedu u prvom krugu). Ipak, problematika ovakvog raspleta ovdje se ne završava, jer bi u slučaju prevelikog broja kandidata centra, ove stranke rizikovale da Demokratski front osvoji drugo mjesto u prvom krugu. A to bi značilo borbu u drugom krugu između DPS-a i DF-a i samim tim blok centra bi doživio neuspjeh na samom početku formiranja, a crnogorska politička scena još uvijek bi, barem privremeno, ostala podijeljena na DPS i DF.
Zajednički kandidat stranaka centra, nema sumnje, osvojio bi najviše glasova u prvom krugu i imao sasvim realne šanse za pobjedu nad kandidatom DPS bloka u drugom krugu. Sa jedne strane, Pokret Evropa sad želi da iskoristi nalet odnosno ne želi da rizikuje da izgubi određeni potencijal glasova ulaskom u koaliciju sa Demokratama i Urom. Na drugoj strani, Demokrate strahuju da bi pristanak na zajedničkog kandidata iz redova PES-a za predsjednika, a kasnije i za premijera, značilo uspostavljanje dominacije novoosnovanog pokreta koji predvode bivši ministri iz Krivokapićeve vlade.
Ukoliko do dogovora oko zajedničkog kandidata ne dođe, jedno od rešenja može biti samostalni istup „Evropljana” i zajednički kandidat Demokrata, Ure, SNP-a i Ujedinjene Crne Gore. Na taj način, centar bi ponudio dva kandidata i dobili bi neizvjesnu trku za drugo mjesto između dva kandidata centra i predsjedničkog kandidata Demokratskog fronta (posebno u slučaju da Front ponudi nestranačkog kandidata koji bi pretendovao na glasove centra).
U svakoj analizi, jedno je sigurno: svako sabiranje glasova, bolje je od usitnjavanja scene u susret izborima protiv poslednjeg bastiona DPS-a.
Redakcija
