Najnovija knjiga „Šilo za ognjilo“ Milana Stojovića, publiciste i novinara, biće predstavljena večeras, u utorak, 21. jula, od 20 časova na pozornici Obala Zete u Danilovgradu, u slučaju kiše promocija će se održati u velikoj sali Centra za kulturu.
Antologija „Šilo za ognjilo“ koju potpisuje novinar i publicista Milan Stojović sadrži 126 pjesama i poema o bojevima Bjelopavlića za krst časni i slobodu zlatnu. Štampana je uz blagoslov mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, u izdanju Instituta za srpsku kulturu iz Nikšića. Nakon obimne epske studije „Jašterica“ koja je u Podgorici i Nikšiću predstavljena prošlog mjeseca, ovo je po obimu (ima 960 strana) i značaju još jedno nezaobilazno djelo koje na najbolji način svjedoči o slavnoj prošlosti naših predaka.
O knjizi će govoriće prof. dr Boris Brajović, prof. dr Budimir Aleksić i Milan Stojović, priređivač, a program će nastupima upotpuniti narodni guslari Maksim Vojvodić, Željko Vukčević i Milenko Kalezić i narodni pjesnici Branko Bato Krković i Radojica Brajović. Medijator je hadži Mijo Nikolić. Ovaj događaj će biti uvod u obilježavanje 230. godišnjice slavnih bitaka na Martinićima i Krusima.
– Jubileji velikih istorijskih događaja predstavljaju idealne trenutke za duhovno samoispitivanje, ali i za vraćanje duga precima koji su svojom krvlju ispisivali stranice slobode. Veličanstveni jubilej – 230 godina od znamenite Martinićke bitke (1796–2026) dobio je svoj najljepši i najtrajniji spomenik u vidu knjige „Šilo za ognjilo“, koju je sa dubokim pijetetom, pažnjom i istraživačkim žarom priredio Milan Stojović, jedan od najznačajnijih sakupljača narodnog blaga na ovim prostorima – kaže prof. dr Budimir Aleksić, jedan od recenzenata knjige.
Priređivač, ističe dalje prof. Aleksić, u svom nadahnutom predgovoru ispravno postavlja duhovnu i povjesnu vertikalu Bjelopavlića, vezujući ih neraskidivo za kosovski zavjet i nemanjićko porijeklo.
– Kroz deseteračke stihove i sakupljenu građu, knjiga jasno pokazuje kako su Bjelopavlići – kao prvo i najveće od sedam Brda – donijeli kosovski zavjet na ove kamene prostore, pretvarajući ga u neprekidnu borbu protiv otomanskog osvajača. Priređivač s pravom podsjeća da su upravo pobjede na Martinićima i Krusima 1796. godine pod vođstvom Svetog Petra Cetinjskog bile prekretnica koja je označila suštinsko ujedinjenje Brda sa podlovćenskom Crnom Gorom – navodi recenzent.
Vrijednost ove zbirke, po riječima prof. Aleksića, ogleda se u njenoj sveobuhvatnosti. Stojović je iz tame zaborava i rasutih izvora izvukao na svjetlost dana pjesme koje slave neumrle junake.
Kroz poglavlja defiluju vitezovi čija imena obavezuju potonje generacije: pop Radosav Radović, vojvoda Mato Radović, Vule Neškov Đaletić, sedam braće Tomaševića, pop Milutin Žarić, Petar Bošković i mnogi drugi beskompromisni borci za oslobođenje i ujedinjenje srpskog naroda.
Poseban raritet predstavljaju epske pjesme o odbrani svetinja – manastira Ostrog, Ždrebaonik i Ćelija Piperska, koje svjedoče da borba Bjelopavlića nije bila samo biološka, već duboko metafizička.
– Iako knjigom dominiraju zveketanje jatagana i puščani dim, Stojović plemenito ističe i onu drugu, uzvišeniju stranu brdskog etosa – čojstvo. Navodeći svjedočanstva Ljubomira Nenadovića o humanom tretmanu turskih zarobljenika na Cetinju, knjiga podsjeća na vrhovni monarhijski definisani ideal naše vrijednosti: junaštvom braniti sebe od drugoga, a čojstvom braniti drugoga od sebe. Izbor slike Paje Jovanovića „Povratak Crnogoraca iz boja“ na koricama, zajedno sa forzecima koji prikazuju panoramu Gornjih Martinića i pogled sa Spuške glavice, stvara savršen vizuelni ram za poeziju koja se nalazi unutra – kaže Aleksić.
Knjiga „Šilo za ognjilo“ Milana Stojovića, zaključuje recenzent, nije samo pjesmarica. – Ona je čitanka nacionalnog ponosa, etički kodeks i duhovni kovčeg u kojem je sačuvano čisto zlato brdske epike. U vrijeme kada globalizacija i moderni svijet prijete da izbrišu istorijsko pamćenje, ovo djelo dolazi kao snažno „šilo“ koje pali vatru („ognjilo“) na zatrpanim ognjištima naših predaka – bilježi Aleksić u recenziji.
Priča o porodici Šobajić: Ljudi od pera i misli koji su izgradili duh Nikšića
Ova knjiga, štampana s blagoslovom mitropolita Joanikija, po riječima prof. Aleksića, obavezna je lektira za svakog ko želi da razumije korijene, dublju tajnu slobode i viteški duh Bjelopavlića, Crne Gore i sveukupnog Srpstva.
Njegov kolega dr Ljubomir Milutinović, profesor Banjalučkog univerziteta, koji kao recenzent takođe potpisuje ovu knjigu, kaže da u njoj svijetle i opominju udružene istorija i poezija.
– Dok je Njegoš nastojao da u „Ogledalu srpskom“, zbog hroničarskog karaktera njegovog, u prvom planu bude istorija, a Vuk u izobilju prebirao da bude što ljepša poezija, Stojović je najbliži „Pjevaniji“ Simeona Milutinovića Sarajlije – željom da se sabere i na jednom mjestu predstavi ukupna istorijsko‑pjesnička tradicija. Dok je Sarajlijina folklorna zbirka crnogorsko‑hercegovačka, Stojovićeva je crnogorsko‑brdska. Uostalom, i Njegoš se najčešće potpisivao kao vladika crnogorsko‑brdski.
U Predgovoru, kaže prof. Milutinović, Stojović s pravom kaže: „Njegoš posebno priznanje odaje Bjelopavlićima pjesmom Bjelopavlićka kojom otvaramo i zatvaramo ovu knjigu“. Jeste – pjesma, ako su „Nahije“ poema, pa bi ona bila četvrto, zaključno pjevanje njeno. I da nije samostalni pjesnički tekst, ona je to postala u ovoj značajnoj pjesničkoj enciklopediji.
Izvor: Dan
