Zapadni mediji ne kriju činjenicu da su SAD učinile „neviđene” napore da vežu ostrvske zemlje Pacifika kako bi „uravnotežile uticaj Kine”.

Prvi samit američko-pacifičkih ostrva održan je u Vašingtonu 28. i 29. septembra na kojem su učestvovali lideri i predstavnici 14 zemalja pacifičkih ostrva. Ovo je prvi put da su ostrvske zemlje Pacifika dobile kolektivni poziv Vašingtona. SAD su sprovele propagandu visokog profila, više puta hvaleći samit kao „prekretnicu“. Međutim, javno mnjenje generalno vjeruje da je riječ o „diplomatskom naporu bez presedana“ koje su SAD učinile da se suprotstave Kini, dok su u isto vrijeme neke ostrvske zemlje već zabrinute da će biti prinuđene da zauzmu stranu.
Vašington je preuveličao značaj ovog samita. Ovo je novi potez niza akcija koje su SAD preduzele da pridobiju region od prošle godine, nakon što je Vašington prijateljsku razmjenu između Kine i pacifičkih ostrvskih zemalja počeo da shvata kao trn. Prema Kurtu Kembelu, koordinatoru za pitanja indo-pacifičkog Savjeta za nacionalnu bezbjednost, „svrha [samita] nije samo da se saslušaju pacifički lideri, već da se stave ogromni resurse na sto“. Na samitu je američki predsjednik Džo Bajden najavio 810 miliona dolara za novo finansiranje za zemlje pacifičkih ostrva kako bi „ispunile prioritete“.
Dobro je ako Vašington zaista može da ispuni svoja obećanja. Ali na osnovu prošlih iskustava, SAD imaju prenisku međunarodnu reputaciju da bi poštovale obaveze. Ono što opominje na budnost je to što su razni politički uslovi uvijek bili vezani za obaveze SAD u pružanju pomoći. Svima je poznato da iznenadna pažnja koju SAD posvećuje zemljama pacifičkih ostrva nije spontana. SAD imaju svoju stratešku svrhu. Posljednjih godina, brz razvoj obostrano korisne saradnje između Kine i zemalja pacifičkih ostrva postao je trn u oku SAD i one žele da ga uklone.
Drugim riječima, dobijanje pomoći od SAD uvijek je na štetu dostojanstva zemlje i dijela njenog suvereniteta. Uoči samita, istraživački centar finansiran od američkog Kongresa objavio je izvještaj. U njemu se navodi da su pacifička ostrva „važan strateški tampon između američkih odbrambenih sredstava na Guamu i Havajima i istočnoazijskih priobalnih voda“. Prema izvještaju, ako bi Peking „uspio da dovede jednu od ovih država u svoju sferu, to bi ugrozilo vojne kapacitete SAD u strateški vitalnoj geografskoj komandnoj oblasti“. SAD žele da natjeraju zemlje pacifičkih ostrva da budu duboko zahvalne na njihovoj „ljubaznosti“, da im se poklone i služe kao pioni u svojoj indo-pacifičkoj strategiji nudeći im sitne usluge, što je najveće nepoštovanje prema zemljama pacifičkih ostrva.

Možda je, po mišljenju Vašingtona, „privilegija“ da „po prvi put budete pozvani u Bijelu kuću“, prijem koji uključuje crveni tepih i reflektore, i pomoć od „velikog dolara“ dovoljno da se zemlje pacifičkih ostrva osjećaju izuzetno polaskano i budu poslušne SAD-u. Ali nacije pacifičkih ostrva uživaju nezavisnost i suverenitet, tako da žele istinsko poštovanje od SAD, ne dozvoljavajući im da koriste simboličnu pažnju sa ceremonijama visokog profila koje praktikuju intervencionizam ili koriste blistave nove koncepte da ožive model hegemonije zasnovan na podređenosti malih države.
Slični primjeri se mogu naći svuda tokom samita. Na primjer, neki mediji su otkrili da su pacifičke ostrvske države izbrisale referencu na potrebu da se „tijesno konsultuju jedna sa drugom o bezbjednosnim odlukama sa regionalnim uticajem“ iz nacrta zajedničke deklaracije, što je viđeno kao odgovor na bezbjednosni sporazum koji su potpisale Kina i Solomonska ostrva. Američki državni sekretar Antoni Blinken najavio je u srijedu da će SAD obezbediti 4,8 miliona dolara finansiranja za podršku aktivnostima kao što je održivo ribarstvo. On je takođe rekao da su lideri pacifičkih ostrva pozvani u sjedište američke obalske straže da razgovaraju o tome kako poboljšati svijest o pomorskom domenu i boriti se protiv ilegalnih ribolovnih aktivnosti. Za sve se kaže da je dobro za život ljudi sa pacifičkih ostrva, ali ovi potezi istovremeno označavaju Kinu kao „prijetnju ribarstvu“. U stvarnosti, oni se koriste za praćenje i „prljanje“ Kine, pokušavajući da potkopaju normalnu i legitimnu saradnju zemalja pacifičkih ostrva u oblasti ribarstva sa drugim zemljama. Ovo, nasuprot, šteti interesima ljudi iz zemalja pacifičkih ostrva.
Za zemlje pacifičkih ostrva, njihov osnovni zahtjev je regionalni prosperitet i stabilnost, jer se nadaju da će SAD prihvatiti njihovu strategiju za Plavi pacifički kontinent do 2050. godine za rješavanje klimatskih promjena i promovisanje održivog razvoja u regionu. Na samitu, iako je Vašington tvrdio da će preduzeti „hitne mjere“ po određenim pitanjima, uključujući klimatsku krizu, ljudi sa pacifičkih ostrva imaju ozbiljnu zabrinutost, pošto su SAD dobro poznate kao direktan „F student“ u pogledu rješavanja klimatskih promjena. Štaviše, motivi Vašingtona nisu čisti.
Zapadni mediji ne kriju činjenicu da su SAD učinile „neviđene” napore da vežu ostrvske zemlje Pacifika kako bi „uravnotežile uticaj Kine”.
Stav SAD prema zemljama pacifičkih ostrva promijenio se od dugotrajnog zanemarivanja skoro 80 godina posle Drugog svjetskog rata do iznenadne pažnje usmjerene na obuzdavanje uticaja Kine. Ono što se nije promijenilo je način razmišljanja da se region tretira kao njihovo „dvorište“, a ono što se nastavilo je njihova hegemonistička logika. Takav „ponos i predrasude“ ne mogu da se prikriju sa nekoliko novih misija, posjetama visokih zvaničnika i izjavama o velikoj pomoći u dolarima. Nadamo se da će SAD zaista promijeniti način na koji gledaju na svijet i druge zemlje i tretirati zemlje pacifičkih ostrva sa iskrenim poštovanjem i jednakošću. Ovo nije samo ispravno ponašanje koje bi velika sila trebalo da ima, već i minimalna odgovornost koju treba da preuzme za regionalni mir i stabilnost.
Izvor: Global Times