Nedavno se pojavio članak u čuvenom En-Bi-Si njuzu (NBC news) u kojem se priznaje da „američka obavještajna zajednica svjesno daje informacije američkim mejnstrim medijima, za koje vjeruje da nisu tačne“. Američki novinari upozoravaju da smo u ukrajinskom konfliktu „u roku od deset dana imali veliki broj eklatantnih laži koje su glasno promovisane, a zatim umjereno povučene“ i postavljaju pitanje treba li sumnjati u vladu
Istorija manipulacije u ljudskom rodu je duga koliko i njegov nastanak. Po nekim autorima, moć maštanja, data samo čovjeku, odnijela je i prevagu nad neandertalcima koji je nisu imali, pa su zato i istrijebljeni. Novi svjetski poredak, osmišljen i sprovođen iz Vašingtona, dovela je manipulaciju do savršenstva, pa se za istinu i društveno-korektni stav uzima samo ono što je stav SAD-a, makar to bila i očigledna manipulacija.
Svaki drugačiji narativ, ocjenjuje se kao primitivan, nazadan i ekstreman, ili kako bi to jednostavno definisao Džordž Orvel: „U vrijeme opštih laži, govoriti istinu je ekstremizam“.
Još 50-tih godina prošlog vijeka Centralna obavještajna agencija (CIA) je počela intenzivno i planski da sprovodi plansku regrutaciju novinara u svojoj zemlji, ali i širom svijetu. Operaciju poznatu kao „Ptica rugalica“, predvodio je Frank Vajsner, direktor špijunskog i kontraobaveštajnog ogranka CIA. Regrutovane novinare je plaćala CIA i davala im instrukcije da pišu lažne priče koje su promovisale stavove obaveštajne agencije.
U svojoj knjizi „ Mašina za propagandu Pentagona “ iz 1970. godine, senator Vilijam Fulbrajt je pisao da je „bilo previše slučajeva nedostatka iskrenosti i potpuno obmanjujućih izjava u ophođenju sa američkom javnošću“. Kako je primijetio novinar Džon Bejsil Atli, „Zvanični Vašington i oni koji su s njim povezani su prečesto pogrešno predstavljali činjenice u službi vojnih akcija koje se inače ne bi ni dogodile. Na Bliskom istoku ove intervencije su ubile stotine hiljada nevinih arapskih civila, donijele haos u Irak i Libiju i dovele do protjerivanja miliona hrišćana iz zajednica u kojima su živjeli od biblijskih vremena“.
SAD- samo 17 godina bez ratova
Nema toga ko nije čuo za Džozefa Pulicera i prestižnu nagradu koja nosi njegovo ime. To se ime vezuje za najveći uspjeh u profesiji novinara ili pisca, a rijetki su oni koji znaju da se radi o klasičnom manipulatoru i utemeljitelju tzv. „žutog novinarstva“. Džozef Pulicer i Vilijam Herst su se međusobno nadmetali oko publike i tiraža, koristeći laž i senzacionalizam, koje su, između ostalog, rezultirale i uvođenjem SAD-a u Špansko-američki rat 1898. godine.
Od svog nastanka, SAD je imala samo 17 godina svoje istorije u kojoj nije bila uključena u neki od ratova! Jedan od njenih tvoraca Bendžamin Frenklin, proslavljen na mnogim poljima, ima i neslavnu epizodu potpirivanja američkih doseljenika na uništavanje i istrebljivanje domicilnih Indijanaca. Kako tada, tako do danas.
U toj istoriji ratovanja, SAD je usavršila mehanizam propagande. U svakom ratu prethodila je medijska priprema javnosti, produkcija lažnih vijesti koje su razvijale strah, bijes i emocije kod stanovništva. To što su se, po pravilu, sve te informacije kasnije pokazivale lažnim ili najblaže rečeno pretjeranim i preuveličanim, nije bilo važno.
Na svojoj koži smo osjetili razorne posledice iskrivljenog narativa o ratovima na Balkanu, sa srpskim konc-logorima, desetinama hiljada silovanih žena i stotinama hiljada ubijenih Albanaca, Račkom, Markalama…
Kao savremenici mnogih medijskih kampanja koje su rezultirali ratnim razaranjima, možemo se prisjetiti zgražavanja javnosti kada su irački vojnici „bacali bebe iz inkubatora“ u Kuvajtu početkom `90-tih. Američki mediji su se utrkivali ko će više razglasiti: o iračkom oružju za masovno uništenje u Drugom zalivskom ratu, ili o Gadafijevim vojnicima silovateljima napumpanih vijagrom u Libiji, sirijskoj vladi koja napada otrovnim gasom sopstvene građane…
Ovo su samo neki od primjera iz našeg doba, ali za puni spisak manipulacija SAD-a i ratova koji su nastali kao njihov epilog, moglo bi se pisati u tomovima i opet ostati nedorečen.
Posle svake od medijskih kampanja slijedilo je slanje američkih jedinica u „borbu za demokratiju“ hiljadama kilometara daleko od SAD-a, zbog čega je ova država stekla reputaciju „svjetskog policajca“.
Možda bi laganje sopstvene javnosti od strane Bijele kuće bilo njihovo unutrašnje pitanje u koju se ne treba miješati, ali oni ne žele da stanu na tome, već svoju silu demonstriraju širom zemljine kugle sa obavezom da sve druge države moraju da ih prate i u ispunjavanju lažnog narativa. Američki predsjednik Džordž Buš je posle napada 11. septembra poručio svjetskoj zajednici: „Svaka nacija, u svakom regionu, sada mora da donese odluku. Ili ste sa nama, ili ste sa teroristima. To je podrazumijevalo da ispitivanje ili neslaganje sa strategijama i akcijama američke vlade automatski znači da je neko „sa teroristima“.
Ništa novo nam SAD ne poručuje ni danas, tjerajući sve zemlje svijeta da budu protiv Rusije, jer su u suprotnom – protiv SAD-a.
„Zar sumnjate u vladu koja je priznala da vas laže“
Preovlađujući narativ danas u mejnstrim medijima o sukobu u Ukrajini nije drugačiji od svega ovog, pa bi se valjalo blagovremeno zapitati da li građani Crne Gore treba u tome da učestvuju.
„Upravo u ovom sukobu, u roku od deset dana, imali smo veliki broj eklatantnih laži koje su glasno promovisane, a zatim umjereno povučene – pilot borbenog duha iz Kijeva , herojski mučenici sa Zmijskog ostrva koji su se borili do smrti, opaki ruski tenkist koji je smrskao auto, pobijene trudnice u porodilištu“, upozorava Džim Kavanag, novinar i politički komentator ranije profesor na koledžu. Kavanag pisanje medija u svojoj zemlji tumači „veoma opasnim“ i dodaje:
„Mediji su sredstva američke vlade koja laže o ratu kako bi pružila podršku strani Kijeva i kako bi stvorila podršku Americi da uđe u rat“, kaže Kavanag i poziva Amerikance da ne vjeruju „na prvo slušanje“, jer iskustvo treba da ih uči kako su i ranije „mediji prodavali i zaboravljali sve te laži“.
Dr Vilmer Leon, doktor političkih nauka i redovni politički komentator nacionalnih i međunarodnih informativnih programa i višegodišnji predavač na Hauard Univerzitetu kaže:
„Kako se usuđujete da sumnjate u narativ vlade koja je priznala da vas laže. Svaki Amerikanac zna da su lagali u ratu više puta u poslednje dvije decenije“, upozorava Kavano i dodaje: „Mediji su dio vladinog aparata koji vas gura, proizvodi pristanak za rat“.
Prošle nedelje pojavio se članak u čuvenom En-Bi-Si njuzu (NBC news) u kojem se priznaje da „američka obavještajna zajednica svjesno daje informacije američkim mejnstrim medijima, za koje vjeruje da nisu tačne“. Prema navodima tog članka „više američkih zvaničnika je priznalo da su SAD koristile informacije kao oružje čak i kada povjerenje u tačnost informacija nije bilo visoko“.
Drugim riječima, kako komentariše nezavisni Veterans today, američka „duboka država“ svjesno širi dezinformacije kako bi obmanula svoje javno mnenje.
Ovaj medij podsjeća da je krajem 2021. godine anketa koju je uradio GALUP, pokazala je da je povjerenje Amerikanaca u mejnstrim medije palo na drugi najniži nivo u istoriji. Samo sedam odsto Amerikanaca je odgovorilo da imaju „veliko poverenje“ u medije. Taj gubitak povjerenja dobro su zaradili mejnstrim mediji, i to objašnjava ogroman rast nezavisnih medija i alternativnih glasova na društvenim medijima.
„Ono što je CIA zapravo uradila je da uđe u američku glavu sa lažnim informacijama koje su imale za cilj da oblikuju javnu percepciju sukoba. Lagali su nas da bi propagirali u korist narativa Bajdenove administracije“, piše VT.
Hana Arent, teoretičarka politike i filozof napisala je:
„Lažljiva vlada mora stalno da prepisuje sopstvenu istoriju. Na drugoj strani dobijate ne samo jednu, već dobijate veliki broj laži, u zavisnosti od toga kako duva politički vjetar. A narod koji više ne može ni u šta da vjeruje ne može da odluči. On je lišena ne samo svoje sposobnosti da djeluje već i svoje sposobnosti da misli i da sudi. I sa takvim ljudima onda možete raditi šta hoćete“.
Goran Ćetković
