Piše: Oliver Janković
Đokovićev nastup u Šangaju karakterišu mečevi sa momcima koji su se rodili onda kad je on počeo da se takmiči. Uglavnom, dueli sa ljudima protiv kojih nikad ranije nije igrao. Sa sve mladim talentima svjetskog tenisa. Menšik, Kabolo, Mikelsen, Safjulin i Fric (posljednja dvojica nešto starija, ali i oni mlađi od Novaka 10 g!). I ? Četiri meča – četiri pobjede, i samo jedan izgubljen set.
Sve liči na ulazak starijeg dječaka, tinejdžera, među djecu u vrtiću. Pa pošto su, u tom slučaju, takmičenje i nadigravanje besmislene kategorije, jedino što slijedi je – igra. Vesela igra u kojoj stariji zabavlja mlađe. Dopušta im da pokažu sve što znaju. Dozvoljava da izgleda kao da su jači od njega. Daje im povoda da se raduju i da vjeruju u sebe. Ali na kraju, kad djeca treba da se spreme za ručak i na spavanje, pokupi stvari i stavi im do znanja da on mora da „ide dalje“ i da će, ako budu dobri, doći ponovo.
Da se ponovo igraju. Da djeca budu vesela. I da im, eventualno, pokaže neku novu igru, i da vide koliko su napredovali od posljednji put.
Jer Novak je juče obezbjedio borbu za svoju 41. masters titulu, i za svoj, ukupno uzevši, 100. trofej u karijeri. Od svih 9 masters turnira koji se igraju širom svijeta, on je osvojio svaki, i to najmanje dva puta. Što – ni prvo, a samim tim ni drugo – nije pošlo za rukom nikom. Đokovićev najlošiji masters bilans je onaj koji je postigao u Monte Karlu, gdje ima dvije titule! Zvuči kao bajka za djecu. Ovu djecu iz pomenutog zabavišta. Ali nije bajka nego stvarnost.
Novaku Đokoviću dobro dođe ovaj „Ringe ringe raja“ ritam, da se povrati u takmičarski fokus, da zadrži ritam pokreta, i da razgibava sve svoje udarce. Sve će mu to trebati na završnom mastersu u Torinu, ali i za sezonu 2025, u kojoj, uz Božiju pomoć, juri 25 grend slem. Rekord karijere, rekord svijeta…
„Doš’o čika Paja…. a mi deca čuč“ .
